NG 2017-1: Recimo, nešto poput artiljerijskog poligona

Pa, da krenemo polako. Najpre hronika dešavanja.

Recimo, nešto poput artiljerijskog poligona

Veća fotografija je ovde.

Naslov ovog priloga je mogao da bude i “Iz tiganja u vatru”, jer kad se veselo društvo spremalo da dočeka Novu godinu na ulicama Budimpešte, nismo zaboravili na to da je izboru mesta doprinela i činjenica da u vrlo nedalekom delu sveta koji sebe s pravom naziva Evropom nema petardi na ulicama tokom dočeka Nove godine.

Međutim, suncetižareno, kad ne izginusmo od vatrometa.

Ajde-de: malčice preuveličavam. Ali ostaje mi nejasno kako je i ko dozvolio da se varometi lansiraju onom partizanskom metodom “gde ko stigne”, a još mi je manje jasno kako se nije desio nikakav požar na okolnim zgradama. Jer na ovom poligonu, improvizovanom nasred trga Verešmarti radi puštanja vatrometa na visinu od trisdesetak metara, dešavalo se svašta, pa i to da se poneka piksla sruši pre nego što ispali svih deset patrona uvis, pa krene da ih ispaljuje prisutnima u noge ili u obližnje izloge. Bio sam tamo i mogu da posvedočim: mnogo je gore od petardi, jer pršteći elementi vatrometa mogu da izazovu gadne povrede. A nejasnoća ide na viši stupanj kad shvatite, kao što smo mi empirijski utvrdili, da je ovakvih malih vatrometa bilo na desetinama mesta širom Budimpešte, i to od prvog mraka 31. decembra do sitnih sati 1. januara. Kako je bilo vatrogascima te novogodišnje noći u Budimpešti, ne bih znao da vam kažem.

Vatromet je puštao ko hoće.

Zaključili smo da nije moguće pobediti, pa smo napustili Božićni vašar i otišli u smeru Dunavskog keja.