Tako je govorio Zaratustra

Kratki rubato uvod, odsečna bas linija, poznata orkestrirana tema, kotrljajući zvuk električnog klavira, zvezdana postava muzičara koji se smatraju najboljim intrumentalistima na svetu… Šta bi još muzički sladokusac mogao da poželi?

Čudo jedno kako neki snimci, s godinama, ništa ne izgube na svojoj lepoti i magiji. No, pored uživanja u njegovoj muzici, mene za Deodata vezuje i priča o jednoj strašnoj oluji…

Bilo je to varljivo leto sa početka sedamdesetih prošlog veka. Ja, kao balavi klinac, zaputio sam se u Valjevo kod prijatelja. Prvi put sam putovao tako daleko, a kako se autobus približavao odredištu, sve više sam se divio šljivarima na koje smo nailazili i granama koje su jedva izdržavale bogati rod. Ove godine biće rakije, dobre i u velikim količinama!

Švrljajući gradom, sretnemo Jovana Maljokovića i završimo kod njega. Uredno smo se saplitali o kamare ploča razbacanih svuda po sobi. Moglo bi se reći da do tada nikada nisam video više vinila na istom mestu, a moja brižljivo sakupljana fonoteka činila mi se smešnom.

I tako, malo ića, malo pića, veče je išlo svojim tokom… Deodato je vozio svoj električni Preludeklavir, priča o svim živim varijantama džeza se širila na sve strane, ja sam imao dobar povod da se uključim u razgovor jer sam bio ponosni vlasnik albuma Prelude (1972)… kKuda ćeš veće sreće za jednog klinca.

A onda je zagrmelo, strašno. Za par sekundi nestalo je struje. U mrklom mraku čulo se samo zavijanje vetra i škripanje krovova. Neko je zavapio: „Ne mrdajte, pazite na ploče!“.

Sedeli smo nepomično u mraku, a Štrausova muzička tema je nastavljala da svira u mojoj glavi. Pitao sam se šta bi sada rekao Kubrick, koji je koristio ovu muziku u svom filmu Odiseja: 2001, i da li bi, možda, počeo i on da snima neki virtuelni horror u svojoj glavi? I još koješta, dal’ od straha ili od lude glave. Smile

Uz svetlost sveća dočekali smo jutro. Krenuli smo na spavanje. Ulice su bile vlažne, drveće polomljeno, crepovi sa krovova popadali, ljudi su gledali okolo i procenjivali štetu, mirisalo je na novi dan…

Ja sam mislio na one šljive koje sam, uz put, video…

Te godine nije bilo dobre rakije, a Deodato nikada više u svojoj karijeri nije snimio tako dobar album. Sad smile