Utovar nedeljom, 26. januar

Konačno se i to dogodilo. Šef je insistirao da bude i ranije, čak i potegao ono svoje čuveno pravilo. No, mi smo se tek sad stvarno dosetili da zajednički odradimo jedan Utovar.
Jedne noći u decembru januaru, kad je bila ‘ladna topla zima, Šef nas je okupio u glavnoj jedinoj prostoriji redakcije, pripalio valjkasti smotuljak sa isušenom onom biljkom koja se nekad koristila za izradu užadi, povukao dim, prosledio smotuljak dalje i izrekao reči koje ćemo svi pamtiti:

– Momci, samuraji SKOJ-a! – reči su išle lagano, ne bi li ostale urezane u sećanju. Za to vreme valjkasti smotuljak je izvrteo prvi krug međ’ članovima redakcije samurajima.

"space cookie" ili "space invaders"?– Vi znate da dolazi ‘ladna zima. – Nastavio je Šef ne menjajući brzinu. Smotuljak je pratio taj tempo. – I valja mi onih 50 tona uglja najzad pretovariti u podrum. Od kad mi je stigao onaj račun za struju, više je ne koristim za grejanje.

Samuraji SKOJ-a potvrdno klimnuše glavama. Šef je nastavio kao da mu ova reakcija ništa nije značila. A i što bi?

– Ono, jes’ da se nisam skidao sa torenta, svlačio one ruske filmove, al’ mislim da su i ovi iz EPS-a preterali.

Šlihtarske samurajske glave nastaviše da se klimaju.

– Zato mi predstoji ogroman posao. U stvari čak dva posla: pretovar i žalba na račun. Stoga vama ostavljam da odradite Utovar. Kontam, umete se vi snaći i bez mene.

Valjkasti smotuljak je posle ko zna koliko krugova došao do kraja, izgubio valjkasti oblik i Šef ga pogleda u želji da se tu još nešto može korisno izvući. A onda je to dokazao. Pogledao samuraje pogledom koji je značio “ja sam rekao svoje”. Samo za trenutak se zbunio što umesto samuraja SKOJ-a vidi nindža kornjače. Brzo je shvatio šta bi moglo biti uzrok.… Nastavite sa čitanjem >>