Uspešna reciklaža

Kada se pojavio CD, mnogi su na razne načine koristili činjenicu da medij prima duplo više muzike od jednog vinila. U malom broju slučajeva, to širenje prostora je zaista išlo u korist suštine muzike koju je umetnik izvodio.

Početkom sedemdasetih James Brown je radio pod punim gasom. Izdavao je redovno po par albuma godišnje, sarađivao sa mnogim drugim muzičarima kao autor pesama ili producent, a nalazio je vremena i da piše filmsku muziku. Tako ga srećemo kao autora soundtracka za Slaughter’s Big Rip-Off (1973), filmčić B-produkcije u kome crni baja, bivša Zelena beretka iz Vijetnama, redom tamani mafioze na način kako su to kasnije radili Steven Seagal ili Dorf Lundgren.

Kakav film – takva i muzika. Na soundtracku su završili uglavnom restlovi sa raznih Brownovih snimanja, pa je celokupan utisak da je sve to što se našlo na albumu veoma “tanko” za Kralja funka i da to treba što pre zaboraviti.

No, pre no što nastavim, da se zaletimo. 1-2-3-4… Pustite najglasnije što možete. Hot smile

Sredinom osamdesetih Brown se razišao sa diskografskom kućom Polydor. Pojavila se nova tehnologija CD-a i bila je to dobra prilika da se ponovo izdaju neke od pesama sa albuma/singlova Browna koje odavno nisu doštampavani. In the Jungle Groove (1986) je fantastična kompilacija koja je zahvatila Brownovo stvaralaštvo u periodu 1969–1971. godine, sam pevač je u vrhunskoj formi, kao i njegova prateća grupa. Jednostavno, melju sve pred sobom, a extended remiksi su prava poslastica za sve ljubitelje vrhunskog soula/funka.

Motherlode (kompilacija, 1988)Par godina kasnije izdat je i nastavak u vidu kompilacije Motherlode (1988). Ona obuhvata malo širi period, pesme snimljene između 1969. i 1973. godine. Kao i prethodna, i ona je puna “groovea” koji na prvo slušanje obara s nogu, a centralno mesto na njoj zauzima pesma “People Get Up and Drive Your Funky Soul“. Jedna je od onih snimljenih za film pomenut na početku ove priče i potpuno zaboravljena od strane publike.

Za ovo izdanje pesma je remiksovana i traje preko 9 minuta. Po običaju, Brown u njoj poziva publiku da bude solidarna, brine o ljudima oko sebe i slično, a njena snaga je ne u poruci, već u načinu na koji svira moćna prateća ekipa koja perfektno funkcioniše.

Ako su vam već poispadali basovi iz zvučnih kutija ili vam bride uši od slušalica znaćete o čemu pričam. Pointing upRolling on the floor laughingNote Lightning High five