Epski u Nju Orlinzu

Da nastavim seriju najava koncerata koje pohodim ovog leta.

Ako nas posluži junačko zdravlje, 7. avgusta ćemo se okupiti na malom Kalemegdanu da bismo čuli najvažniji americana band uživo. Dolazi Calexico! To je događaj! E, u to ime, danas imamo dupli tretman.

Stil koji gaji grupa koju vode Joey Burns i John Convertino teško može da se opiše u malo reči. Ne zato što je muzika Calexica komplikovana – ona to nije! – nego zato što postoje tako tanane varijacije u odnosu na okruženje da zaista ne možete praviti uporedne odrednice.

Convertino kaže da se često satima vozi pustinjom oko rodnog Tuscona jer mu linija između spečene zemlje Arizone i neverovatnog plavetnila neba daje snagu da gura dalje.

Calexico treba slušati: to je jedino rešenje. Oni su slojeviti, uzbudljivi, na mahove izazivaju. Čućete vetar kako valja suvo granje. Čućete kojote kako pozdravljaju Mesec. Čućete pesak koji škripi pod vašim cipelama ili, možda, među zubima. Čućete uplakane marijače u šesnaestom satu sviranja bez pauze. Čućete bol onog koji doziva Boga ne verujući više da ga iko čuje, Bog ponajmanje.

U svemu tome, poštovanje publike i poštovanje muzike nikad nisu bili dovedeni u pitanje. I to je ono najlepše kada zaronite u čestito veliki opus grupe: njihovi radovi su remek-dela, njihovi koncerti su uzbudljivi događaji, muzika na granici potpune nepredvidivosti, poruke su ogledalo istine, a slike koju stvaraju ostaju urezane u pamćenje.

Album Algiers (2012), zasad poslednje oficijelno izdanje grupe, nastao je u New Orleansu: zato ovaj naslov priloga. Naslovna numera, nazvana po kvartu u komšiluku studija u kome su Burns i Convertino snimili album uz pomoć dvadesetak saradnika, upriličena je kao instrumental, što je retka pojava za Calexico. No, velim, dozvolite slikama da ovladaju i ne brinite za konačni ugođaj. Ključ razumevanja ćete naći u prvoj numeri na albumu, imenom “Epic“, gde se kaže:

Nights we hide between the wallsa
nd voices leading on the ground.
Arms reaching out,
hoping for the chance to start.
Hearts holding out waiting for the bells to.
Bring my words to all of you
and if they ever hear my voice

Hold me in your thoughts
laid out twisted in defense,
Hoping for the chance to start
Hearts holding out waiting for the bells to
Send my love to all my friends
and if I never make it back
To hold you in my arms again
not letting go this time.

Dobra muzika da je podelite sa dobrim prijateljem. Dođite na mali Kalemegdan 7. avgusta da biste imali o čemu da pričate onima koji ne budu tamo. I da biste primili na poklon komad duše spečene na suncu pustinje u Arizoni.