Nemo prosvetljenje

Nisam ljubitelj hevi metala i sličnih žanrova, ne zato što ne volim glasnu muziku, već zbog ograničenja samog žanra. Ipak, ponekad me zagolicaju nežnije stvari koje dolaze iz ove branše.

Ovih dana pročitah da je grupa Queensrÿche ponovo snimila pesmu “Silent Lucidity za novi album Frequency Unknown (2013). Kako i ne bi, ovo je najbolja pesma koju su napravili. Svojeveremno objavljena na četvrtom albumu grupe, Empire (1990), koji je samo u Americi zabeležio trostruko platinasti status i zaposeo liste slušanosti, ova prekrasna balada biva nominovana za nagradu Grammy u kategorijama najbolje rok pesme i najbolja vokalna interpretacija. Nisu dobili Gremija, ali su bili besomučno emitovani na radiju i televiziji.

Sa ovakvim uspehom dođe i samozadovoljstvo, pa je grupa potrošila poslednje dve dekade lutajući raznim muzičkim tokovima ne ispalivši ništa slično ovoj pesmi. Posledica “nepremostivih kreativnih razlika” kulminirala je prošle godine, kada je grupa izbacila svog pevača iz benda.

Trenutno postoje dva benda koje se odazivaju na staro ime: prvu predvodi pevač koga smo videli, Geoff Tate i nastupa kao “Original Singer Geoff Tate & Queensrÿche”, a druga je zadržala ime i dovela novog pevača.

Šta će dalje biti s njima odlučiće, po starom dobrom običaju, advokati. Mene to, ionako, više ne zanima.