Lopsy Lu, Vetropir i još ponešto

Svakodnevno se trudimo da na stranicama bloga govorimo o muzici koju izvode majstori i velemajstori, što nije ni malo lako. Ukusi su različiti i ne očekujemo da svi budu zadovoljni, a šetanje kroz žanrove ne mora svakome da se svidi.

Ponekad zasviramo i za sebe, jer ovakav majstorluk se retko viđa.

Sa Jeffom Beckom smo vam se popeli na glavu; ne očekujte ništa manje u budućnosti. A ako ste čitali naše ranije tekstove, nadamo se da ste mnogo toga naučili. Stanleyja Clarkea, čini mi se, do sada nismo pominjali. Dovoljno je reći da je to jedan od najboljih basista u proteklih nekoliko decenija, koji je svojim inovativnim sviranjem uticao na mnoge muzičare koji drže bas gitaru u rukama. A jeza koju taj čovek proizvodi svojim sviranjem apsolutno je uporediva sa onom Jeff Beck plasira na sceni.

Na ovom snimku nije toliko reč o tehničkoj veštini sviranja koliko o jednom fenomenalnom razumevanju i interakciji između svih prisutnih muzičara. To se retko sreće u ovakvim, komplikovanim pesmama.

Beck, Clarke

Zato, umesto da objašnjavamo, dobro zapamtite ove omote i zgrabite albume čim ih ugledate.