Sladak jezik

Čudna kombinacija: izvođački se savršeno slažu, a autorski su izrazito različite. Teza o privlačenju suprotnosti na delu.

Iako nije bila u centru pažnje još od zlatnog doba šezdesetih (Woody Guthrie, Bob Dylan, Joan Baez i mnogi drugi), folk scena je narednih dvadesetak godina preživljavala uglavnom daleko od očiju javnosti. Stvari su se promenile u drugoj polovini osamdesetih, kada su dve žene koje dolaze iz tog miljea postigle neočekivan komercijalni uspeh. Suzanne Vega i Tracy Chapman su najzaslužnije što je “new folk” dospeo u medije i što su mu diskografske kuće otvorile vrata.

Iako nemam ništa posebno da prigovorim njihovim radovima, obe su mi pomalo išle na živce.

Vega mi izgledala metiljavo, a Chapmanova je imala za moj ukus previše radikalne stavove koji se uz to čine lažnim ili neubedljivim. Ne možeš da pozivaš u pesmama na revoluciju dok ti kaplju izdašni honorari.

Zahvaljujući atmosferi stvorenoj na tržištu i inerciji diskografa, mnoge žene-folkerke su dobile prvu šansu da snime svoje pesme. Indigo Girls su već svojim prvim albumom pokupile nesumnjive simpatije kritike i publike, a pokazale su se i kao veoma izdržljive, jer su i danas aktivne i aktuelne.

Iza ovoga imena kriju se Amy Ray i Emily Saliers. Čim ih prvi put čujete, odmah ukapirate da zajedno fenomenalno funkcionišu i da im se glasovi savršeno slažu. No, interesantno je da pesme ne pišu zajednički i da su muzičke ideje koje te dve devojke zastupaju totalno različite. Rayova je više okrenuta roku i oštrija, dok je Saliersova romantična i više laid back, tako da im se pesme tematski kreću od socijalnog aktivizma do čisto ljubavnih.

Deklarisane su lezbejke od početka karijere, ali nikada nisu bile u vezi. Obe su srećno udate i imaju decu. Flirt female

Poseidon and the Bitter Bug (2009)Sugar Tongue” je čudna, muzički sjajno odrađena pesma. Autorka je Rayova i nije najjasnije o čemu piše. Sa jedne strane, čini se da govori o okrutnosti prema životinjama i kritikuje njihov lov (može se shvatiti i kao odnos ljudi prema okolini u kojoj žive ne misleći o posledicama), a sa druge da sve što pominje ima veze sa kritikom (neo)kolonijalizma i neoliberalizma. Vrlo apstraktno, uključujući i naslov koji može svašta da znači.

Indigo Girls iza sebe imaju petnaestak jako dobrih studijskih albuma i jedan osvojen Grammy. To je dovoljna preporuka da im date šansu makar i da ne znate o čemu pevaju. Pointing upRolling on the floor laughing