Tamnije nijanse plave

Retka muzička izdanja me najčešće razočaraju. No, nađe se i brilijantnih ostvarenja.

U kolekcionarskim krugovima neprestano traje traganje za muzičkim “svetim gralovima”. To su uglavnom opskurni albumi od pre više decenija do kojih se teško dolazi zbog malog tiraža, jer su privatno izdati ili za male diskografske kuće. O cenama na berzama i da ne pričam. Recimo, prvi i najčešće jedini tiraž pojedinih albuma može da košta kao dobar auto. No, nađu se ljudi koji su i tako velike svote spremni da izdvoje.

Takvo kolekcionarstvo je, definitivno, ozbiljna bolest.

Do mene se, nedavno, dokotrljao jedan od albuma koji se u vinilnom obliku prodaje za 1000 evrića. Da nije digitalizacije i reizdanja, verovatno ga nikada ne bih čuo. A ni vi ne biste znali za njega.

The Nightmare of J.B. Stanislas (1969) je remek delo psihodeličnog britanskog folk rocka, a njegovog autora Nicka Garrie-Hamiltona je zadesilla slična sudbina kao Billa Faya – iako su pisali i snimili fantastične pesme, niko živi za njih nije čuo.

Tome je kumovao i njegov specifičan životni put.

Rođen je u mešovitom braku, od oca Rusa i majke Škotlanđanke. Ne znam čime su se bavili, ali je Garrie adolescentski period proveo u Francuskoj. Pesme je počeo da piše kada je došao na studije u UK. No, njegovo interesovanje za nadrealističku literaturu i poeziju ga je odvelo na drugu stranu – više je voleo da svira po kafićima u Francuskoj i Holandiji. I ne zaboravimo da je bila 1968.

Prilika da nešto snimi ukazala se u Briselu. Međutim, priliku nije iskoristio, nego se vratio u Warwick da nastavi studiranje. Majka mu se našla pri ruci, isposlovala ugovor sa malom francuskom diskografskom kućom i mogao je da se počne sa snimanjem albuma prvenca. Producent je angažovao veliki prateći orkestar, ali Garrieju se to u tom trenutku činilo da nije najbolje rešenje za njegove delikatne pesme i stihove. Kako god, rezultat je impresivan. Pitanje je kako bi sve ovo zvučalo u nekim drugim aranžmanima.

The Nightmare of J.B. Stanislas (1969)Malo posle objavljivanja albuma, vlasnik diskografske kuće je počinio samoubistvo i cela priča se raspala, jer Garrie nije dobio nikakvu medijsku promociju. Što se do tada prodalo albuma, prodalo se. I to su oni koji imaju basnoslovnu cenu.

Garrie je nastavio studiranje, pa je pauzirao muzički biznis na nekoliko godina. Vratio mu se sredinom sedamdesitih sa kolaboracijom u kojoj mu je partner bio veliki kompozitor Francis Lai (sećate li se njegove naslovne teme za film “Ljubavna priča”?). Ali opet obrt: ne obraćajući pažnju na značaj svoga prvenca i rastuće zanimanje za njega, Garrie je otišao da upravlja nekim skijalištem u švajcarskim Alpima.

Pojavio se ponovo u muzičkom svetu kao Nick Hamilton 1984. godine. Na albumu Suitcase Man pratili su ga Alun Davies i Gerry Conway, iskusni muzičari iz prateće grupe Cata Stevensa. Prošao je dobro u Španiji i Garrie-Hamilton se može pohvaliti da je otvarao koncerte za Leonarda Cohena.

Do sada je izdao šest studijskih albuma, ali da se vratim prvencu… Stanislas je refleksija vremena u kojem je nastao. Nick Garrie-Hamilton je autorski kalibar Nicka Drakea (ali manje mračan), Ala Stewarta ili Petea Hamma (Badfinger) iz ranog perioda, čovek sa istančanim smislom za melodiju i fine tekstove. Evo današnje pesme:

Your lips are slightly warm
And clean like summer wind
I’d like to lose myself in you

I’d like to love you

If that means anything
And watch your eyes turn deeper tones of blue

I’d like to stroll along
The seashore of your mind
And whisper all my secrets to the breeze

I’d watch the silver seagull
As it billows through the air
And plunging to a century of sea

I’d like to love you
If that means anything
And watch your eyes turn deeper tones of blue

But the girl is silent as a rain-washed grave
Not a sound she made, not a sign she gave
And the man hung his head in despair
And watched the golden sunlight triple through dark [?]

I’d like to love you
If that means anything
And watch your eyes turn deeper tones of blue

Nick Garrie-Hamilton je zbog čudnog spleta životnih okolnosti i dalje van fokusa medija. Tome je i sam dosta kumovao jer je, očigledno, nestalan duh. Ali njegove pesme… Na Cevki ih ima podosta, pa krenite sami u istraživanje.

Ja sam vas danas samo nagovarao da se odvažite. Winking smile