Једна од пре: киоск 6

Више ни не знам где сам ово снимио. Судећи по суседним снимцима, рекао бих да је на главном сокаку, ал’ било је то пре скоро шест година, можда сам врднуо некуд. Чак ни не знам који је то киоск, јер онај што сад стоји испред бивше робне куће би имао другачију позадину, а онај на тргу не би имао бандеру.

Дакле, кокице. Дуг развојни пут од баба Рабошке, која је продавала сунцокрет ђацима (пре и после подне, радним даном) и испред биоскопа (увече), мерећи га на чашице (0,05л, 0,10л) и пакујући га (енгр. исти) у фишеке од новинске хартије или право у џеп, па до оваквог киоска, пређен је за цигло десетак година, и онда се ту стало.

Шта се изменило отад, а шта није?… Nastavite sa čitanjem >>

Једна од пре: киоск 5

У време кад радње, чуј радње, читаве фирме ничу и нестају, послују под неким именом па их неко купи… нема више смисла користити их као оријентире. У време моје бабе се знало, “код Виде” је онај ћошак где керамит излази на Ечански друм, тамо је била Видина кафана. Кинта је била онај крај где је била кафана “Последњи динар”. “Код Вирага”… хм, то се више не сећам, ваљда се то данас зове “на Леснини”.

Један такав оријентир се запатио ових година. Сви таксисти знају, само кажеш “код три трафике” и стигнеш овде.

Згода код ове варијанте је што нема имена. Могу да мењају власнике и садржај колико хоће пута, назив ће остати.… Nastavite sa čitanjem >>

Oklagija

Pre već ohoho godina, kome se u Emiratima jeo burek, morao je da potegne do Abu Dabija i Marina Malla, gde je, u kafeu pored klizališta, šef bio čovek iz Srbije, koji je svoju pretežno filipinsku ekipu naučio i da prave i da služe dobar burek. Jogurta ovde nema, ali ima labneha, što je još malo pa isto. Eto dobrog razloga da se vikendom poseti prestonica i vidi se sa prijateljima i poznanicima koji su samo 120 kilometara daleko, ali se viđamo kao da živimo na različitim planetama. I, onda, puče glas da bureka više nema.

Štafetu, ovog puta u Dubaiju, preuzeo je kolega Sirijac koji je studirao arhitekturu u Sarajevu, i čija je gospođa Bosanka pravila odlične tulumbe i baklave. No, lokacija se pokazala nedovoljno dobrom i, posle nekoliko meseci, ni tog mesta više nije bilo.

A onda se otvorila Oklagija.… Nastavite sa čitanjem >>

Jedna sasvim obična šetnja Parizom

Nisam nikad bio u Parizu. Odavno želim da odem, ali ako je moguće mimo onih turističkih paket aranžmana. Da se izgubim u nekim običnim ulicama, da švrljam pijacom, da popijem kafu tamo gde kafu piju i komšije. Da pokisnem iz čista mira.

Šta mi je trebalo da natrčim na ovo?

Ako sam dobro shvatio, ovi kadrovi su isečeni iz filma “Ponoć u Parizu” Woodyja Allena. Nisam gledao film, ali potvrdu sam našao u trejleru na stranici filma na portalu IMDB. Pa sad, ne moram da gledam melodrame da bih se uverio, je li tako?… Nastavite sa čitanjem >>

Hranilište za naše sijalice

Ponekad je teško razumeti kolika je ta voda ako je ne vidiš uživo. Ova slika to nadoknađuje. Pruži sliku preko celog ekrana.

Tužno, ali fascinantno. Ovo je jedan od najboljih kadrova poplave koje smo ovih dana videli.

Upamtite da od vitalnosti ovog mesta zavisi da li ćete imati struje preko celog dana, bez prekida… Nastavite sa čitanjem >>

Sedam dana u Irskoj

Poznajem ljude koji bi voleli da malo putuju Irskom. Tačnije, u tu grupu spada svako ko se ikada bar malo uputio o životu u toj čudesnoj zemlji. I ja sam među njima. Juče je bio dan sveca-zaštitnika Irske, Svetog Patrika. Šta vredi da slavimo ako nismo u Čikagu; a ja nemam gde u svojoj varoši da popijem pintu Ginisa, najboljeg piva otkad postoji pivo.

Nego, pozabavimo se malo samom Irskom. Ovog puta iz ugla nekog ko ume da priča priče kamerom. Zna se: pružite sliku preko celog monitora, overite da ide HD – i uživajte.

Joj… Nastavite sa čitanjem >>