Matematika

Jeste li znali da postoji grupa koja je starija i od naših očeva?
Sada se većina vas češka po glavi i pita se da li sam skroz prolupao? Ili iznosim neproverene tvrdnje da bih zaintrigirao čitaoce. Zato sam morao da odaberem pesmu koju svi znaju.

Ima barem još jedan ovde koji se, pored mene, slatko smeje. 🙂

Kada hoćete da ostavite komentar na Suštini pasijansa, morate da odgovorite na kontrolno pitanje koje se svodi na prostu matematičku operaciju. Matematiku potežem samo kad moram, uglavnom za sabiranje računa koji moraju da se plate, a to nije disiplina koja preterano raduje bilo koga od nas. 🙂

Al’, kada se mora, mora se, ne može se na prste. Odustanem od komentara, pusti komentare kada treba da se piše tekst, Šef će odmah da galami što kasnim sa prilogom. I posvetim se matematici.

Računao sam koliko je prošlo vremena od prvog nastupa grupe The Blind Boys of Alabama do danas i dobio rezultat: tačno 74 godine! Poprilično neverovatna brojka!

I, sada imam muku kako da karijeru koja ovako dugo traje sabijem u nekoliko rečenica. A to je, naprosto, nemoguće. Nemam taj dar kao oni da magiju smestim u pet minuta. Zato neću ni pokušavati mnogo da objašnjavam .

Slepi crni klinci su počeli da pevaju u ovoj grupi još 1939. godine. Onu muziku koja je bila oko njih: gospel & bluz. I to su činili celog svog života. Do smrti. Članovi su se menjali, ali je grupa opstajala. Nije menjala suštinu, samo formu muzičke prezentacije da bi se prilagodila vremenu.

Albume i kolaboracije sa drugim muzičarima nemoguće je prebrojati, a pet nagrada Grammy za albume u kategoriji gospel muzike svedoče o njihovim visokim standardima.

Ostao sam šokiran kada su se, neočekivano, pojavili na koncertu Petera Gabriela jer je taj trenutak bio potpuno nadrealan.

Clarence Fountain, jedini živi član iz originalne postave još uvek nastupa sa grupom, kada mu zdravlje to dozvoljava.

3 komentara na temu “Matematika”

  1. Ja, prosto, ne dozvoljavam da se taj trenutak na koncertu Petera Gabriela u Milanu 2003. ne začuje ponovo na ovom mestu. Dakle, sa scene u večnost:

    Reči su izlišne.

    1. Lepo ja reko’: Nadrealno! 🙂

      Vreme je da se TAJ koncert pogleda ponovo, nisam odavno…

      1. Ja ga potkačim, ritualno, barem jednom u mesec-dva. Ili makar pokoji ključni deo. Ovaj zapis je jedno od tih mesta. A dok ovo pišem, ide ona izvedba Signal to Noise. Ali, to je neka druga priča…

Komentari su onemogućeni.