Đavo

Kada je bogatim muzičkim zvezdama dosadno, oni bi da se malo poigraju. O nekim od zanimljivih eksperimenata već sam pisao, a ovaj današnji je bio poprilično iznenađenje za sve.

Kada se malo pažljivije odsluša, i nije tako loše.

Prva polovina osamdesetih bila je berićetna za grupu Duran Duran. U potrazi za savršenom pop pesmom imali su velikog uspeha jer su pronašli magičnu formulu koja je odlično funkcionisala barem na prva tri albuma. Prijemčive pesme su se lepile za uši, a sa pojavom MTV-ja uveli su u igru i visokobudžetne spotove koje su radili poznati režiseri. Tiraži su im bili fenomenalni, neprestano se nastupalo, pa je došlo i do zamora materijala. Krajem 1984. godine uzeli su odmor.

So Red the RosePevač Simon LeBon, klavijaturista Nick Rhodes i bubnjar Roger Taylor su se upustili u avanturu poznatu kao Arcadia. Sveznajuća Wikipedija navodi da im je inspiracija bila čuvena Poussinova slika Et in Arcadia ego (ili Les bergers d’Arcadie – Arkadijski pastiri). Snimili su dobar album So Red the Rose (1985) i nekoliko uobičajeno dobrih promotivnih klipova koji su se vrteli po televizijama, ali ne baš u udarnim terminima.

Projekat je sasvim opravdao svrhu. Iznenađuje lista gostiju – na snimanju su učestvovali Herbie Hancock, Sting, David Gilmour, Mark Egan... Sve muzičari koje bih teško spojio sa vizijama grupe Duran Duran.

“El Diablo” je, barem meni, najbolja pesma. Bazira se na mitologijskoj temi prodaje duše đavolu i tu se otvara jedna sasvim druga perspektiva gledanja na ovaj projekat. Oni koji su se barem malo bavili ezoterijskim učenjima & doktrinama u pesmama će naići na mesta koji nešto drugo govore.

Savet: O hermetizmu nemojte učiti sa ovakvih poduhvata! 🙂

Zanimljivo, jednostrani singl sa ovom pesmom izdat je samo u Španiji za promociju albuma.

Koji li se samo “pametnjaković” dosetio takve gluposti?