Ona koju volim

Grupa R.E.M. se dugo mučila dopre do široke publike. A kada joj je to pošlo za rukom, ništa je nije moglo zaustaviti na putu globalnog uspeha.

Sa koje god strane da posmatramo kretanja u muzici, “garažni zvuk” stvoren šezdesetih je pronalazio načine da preživi i da se stopi sa novim trendovima. Uvek marginalizovan, ponajviše zbog nemogućnosti da se uspešno komercijalizuje, bio je utočište onih koji su slali beskompromisne poruke svojim pesmama i više su voleli da se obraćaju malobrojnoj publici nego da se njihove ideje “peglaju” od strane diskografa shodno trenutnim zahtevima tržišta.

Pa kom opanci, kom obojci.

Početkom osamdesetih i američki punk je bio “na aparatima”. Prvi singl grupe R.E.M.Radio Free Europe” izdat 1981. godine je, u neku ruku, bio pravo otkrovenje. Odjednom se, gotovo niotkuda, pojavila grupa koje je, oslanjajući se na post punk nasleđe, ponudila alternativni rock pristup tražeći inspiraciju u pomalo zaboravljenom garažnom zvuku.

Kombinujući zveckave gitare i često kriptične tekstove koje je isporučivao njihov pevač Michael Stipe sa pamtljivim refrenima i standardnom strukturom pesama, uspeli su da istovremeno zazvuče tradicionalno i moderno. A uz njihovu muziku moglo je i da se igra.

Uspeh nije došao preko noći. Bilo im je potrebno nekoliko godina da dospeju do top lista, a kada im je to pošlo za rukom, osvajanje stadiona i globalna popularnost su se podrazumevali. Nisu uzalud tolike godine svirali non-stop gde god su stigli i svake godine izdavali po album sa novim pesmama. R.E.M. su postali značajna grupa koja je inspirisala mnoge mlade muzičare da se okušaju u nečem novom i potraže sopstvene muzičke puteve.

Document (1987)Prelomni trenutak se desio 1987. Dotadašnji producent grupe R.E.M. Don Gehman nije mogao da učestvuje na snimanju novog albuma i sam im je predložio zamenu u vidu Scotta Litta. On je ranije radio na albumima Iana Huntera i Carly Simon, a nisu mu bili strani i alternativci (Matthew Sweet, Beat Rodeo). Na snimanju albuma Document stvorila se nekakva dobra hemija između Litta i grupe, a on će producirati i narednih pet albuma, koji će se prodavati u milionskim tiražima.

Album sadrži neke od najžešćih pesama u kojima Stipe kritikuje konzervativno političko okruženje u Americi u doba Ronalda Reagana. Sami njihovi naslovi poput “Welcome to the Occupation” i “Exhuming McCarthy” govore sami za sebe. Za singl je izabrana pesma “The One I Love” koja nije bila toliko radikalna da bi odbila širi krug slušalaca. No, i ona se pokazala kontroverznom.

Iako je postala veoma popularna i dospela među previh 10 na svim svetskim listama, ova naizgled ljubavna pesma sadrži mračniju i manipulativniju stranu. Govori o nekome ko je nestalan, ide iz veze u vezu, i ko će učiniti sve da dobije ono što želi pre no što krene dalje.

Da li je Stipe govorio o svom iskustvu sa partnerom, nećemo nikada saznati.

Kako god bilo, u decembru 1987, slika grupe R.E.M. je osvanula na naslovnici časopisa Rolling Stone uz natpis “America’s Best Rock & Roll Band“.

U tom trenutku nisu bili daleko od istine.