Fotografija dana, 13. avgust 2011 (retroaktivno)

Kad nemaš mnogo da pružiš u muzičkom pogledu, ostaje samo jedno rešenje: žurka!

Ne važi obrnuto: ima onih koji pruže mnogo muzike, pa naprave žurku – da ne veruješ svojim očima i ušima. To je osobito karakteristika starih lisaca: koncert Toma Jonesa pre par godina u Beogradu je dobar primer. A najbolji primer koji ću ikad biti u stanju da izvučem se desio prošle godine na Nišvillu: Solomon Burke sa svojim neverovatnim glasom, još neverovatnijim bendom oko sebe, najneverovatnijom poziturom od 300 kg, dve kofe ruža i sa takvom fenomenalnom sposobnošću da napravi paklenu žurku da i sad, kad njega više nema, a prošlo je godinu dana od tog iskustva, još uvek nemam dovoljno dobre reči da opišu taj događaj.

Međutim, ima i onih koji su se potrošili, a onda idu okolo i udaraju čežnju starim vremenima nudeći jedno veliko ništa upakovano u celofan. To nije nužno loša stvar: makar se pruže zabava, iskren nastup i zrnce žurke, pa je dovoljno. E, baš takav je bio nastup koji je priredio Mungo Jerry Blues Band: počeo kao trivijalno blues-drombuljanje bez kraja i konca, malo smaknut u scensku egzibiciju članova benda, a zatim – žurka!

Fotografija dana za 13. avgust 2011.

Ako sam dobro shvatio, te devojčice koje su izvedene na scenu su iz brigade volontera na Nišvillu. Ko bi rekao da Ray Dorset voli mladu piletinu? Mišn akomplišd.