Jedna na dan (231): 16. novembar 2012.

Istrčao na ulicu k’o oparen.

U neka doba pogledam kroz prozor i vidim kako se razvio neverovatan zlatni sat. No, moj prozor gleda ka severoistoku, pa nisam video zalazak sunca, ali sam pretpostavio da je boja nesvakidašnja. Zavirim i imam šta da vidim… Postoji fotka i sa tog zavirivanja, ali ugledao sam neku drugu priliku… Istrčao sam na ulicu i uslikao ovo:

Jedna na dan, 16. novembar 2012: Zalazak sunca u krovovima

(pogledaj veću fotografiju)

Pa kako da odolim?

Presuda: mišn akomplišd jer ne vidim drugo rešenje. Camera Thumbs up Hot smile Znam da je kič, znam da je dosadno, znam i to da ništa nisam naučio niti sam šta novo rekao. Sležem ramenima jer ne mogu da odolim takvom nebu.