Prorokova pesma (u kanonu)

Danas se prisećamo možda najekstravagantnijeg muzičkog komada koje je grupa Queen ikada snimila. Ne, nije to čuvena numera “Bohemian Rhapsody“, ali jeste sa istog albuma, A Night at the Opera (1975).

Dobro pamtim prvo slušanje “The Prophet’s Song” i onog što je potom usledilo sa pločom koju sam prvi put u životu preslušao te novembarske večeri 1979. godine. Ali, to je nešto što ću jednom ispričati u posebnoj priči, u okviru serijala koji sam zapostavio…

Tek, kanon koji Freddie peva u središnjem delu pesme teško da može da se uporedi sa bilo čim što je taj divni, ludi čovek otpevao u svojoj karijeri. Pokušavam da zamislim koliko je vremena trebalo sa tehnikom onog doba… Pa nije ni čudno što je u času objavljivanja to bila ploča sa najskupljom studijskom produkcijom u istoriji muzičkog izdavaštva.

A stvar koju sebi nikad neću objasniti: zašto ne slušam tu muziku malo češće.

7 komentara na temu “Prorokova pesma (u kanonu)”

  1. Bejahu to čudna vremena, kada je gramofon bio važniji od života, negde u drugoj polovini prošloga veka, u ćumezu pored terase, u sred stvari je kofeinski zavisnik ‘ladno izvukao žicu iz jednog zvučnika. Tada se pojavila zavisnost i od muzike. Freddy je tome žestoko kumovao.

    1. kada je gramofon bio važniji od života

      Nije više važniji od života, neki drugi prioriteti su zauzeli to mesto… no, ako neko ima Revox B79x na prodaju, plaćam u zlatu koliko je težak 🙂

    2. U stvari, ovakve stvari zahtevaju perfekciju reprodukcije zvuka, ali u to vreme je vladala ideja kvadrofonije.
      Nego, tokom jedne kućne svirke je na svom Orfeu odsvirao mnoge drage stvari tog vremena. Poželeo sam da čujem jednu stvar sa ovog albuma. I tada sam znao da je to podosta zahtevno, ali iz ove perspektive vidim koliko je to bilo podlo.
      (za svako poštovanje, uspeo je da odsvira ’39. do…nekle.)

      1. Eh, slatki šbb kbb :mrgreen: Pamtim epizodu. Bila je to egzibicija frustracije: glava zna šta prsti treba da urade, a prsti… ne slušaju.

        Možda bih za mesec-dva svakodnevnog sviranja po par sati uspeo da povratim onu gipkost prstiju. Međutim, sad je i glava odlutala dalje: ne znam šta bih svirao, jer većina onog što sam svirao nekad više me ne zanima. Komplikovana situacija, priznajem.

      2. Док сам имао онај 5.1 систем, прибавио сам гомилу албума у дтс формату, све из оних времена, у ствари класичан квадрофонски снимак с тим што је центар пребачен ка средњем/предњем звучнику, а басови сабрани у подрум. И што јес јес, тај квадро је био нешто, и у неку руку је штета што је пропао. С друге стране, треба преседети тих 40 минута не померајући се превише, и опет не превише заваљен (да не би наслон заклонио позадину) и све зато да бих лепо чуо како су се зезали кад су мућкали звук.
        Није ме се нешто превише дојмило, и кад је дошао ред на набавку новог озвучења, рекох себи, два нула за нас је јаче него пет један. Дај ми класичан стерео са басовима на обе стране, не мора да тутњи, ал’ нека га развлачи.

        1. E, da: moram da se složim da ipak opstajem kao ljubitelj klasičnog stereo zvuka. Tako se muzika i ja suočavamo licem u lice.

          Međutim.

          Kad sam prvi put čuo DTS 5.1 miks albuma “Wish You Were Here”, za koji ne treba da sumnjaš da ga znam do u najtanji ton i šum, čuo sam elemente koje u stereo izvedbi nisam čuo – zapravo, nisam jasno razaznao. Konkretno: ženski vokali na refrenu “Shine On You Crazy Diamond” su postavljeni na zadnje zvučnike, što je totalno suludo i zvuči kao da neka ekipa koja sa mnom sluša album odlučuje da proširi aranžman za svoju bateriju glasova 😉 Ama, fenomenalno!

          S druge strane, nije da sam previše očekivao, ali miks vokala na stereo izvedbi “Us And Them” na albumu “The Dark Side of the Moon” je daleko ubedljiviji nego što je to na DTS 5.1 verziji; štaviše, “kvadro” je zakazao u tom miksu. I nisam čuo dovoljno. A dobro se sećam, Nick Mason je za taj miks rekao: “Sad se čuju tonovi za koje smo mislili da će se čuti na ploči, ali tehnologija tog vremena nije dozvolila da se čuju. Slušanje DSOTM u 5.1 je ono pravo.” Vraga: baš i nije tako, bar u mom doživljaju. Ali WYWH jeste…

          No, to su bile samo audiofilske ekskurzije. Te albume i dalje rado slušam kao stereo sadržaj, a DTS prženice sam negde zaturio.

        2. Да, исто сам доживео и опкољавање тамном страном, и чуо што иначе нисам чуо. Чак и бели од Битлса и Акваланг су звучали боље и најзад сам укапирао да су оно тамо биле две гитаре а не једна итд итд…

          И што кажеш, излет. Све ми је то још увек при руци, ал’ не намеравам да мењам озвучење само зарад тога. Музиканте на позорницу, тамо напред, а не да обигравају око мене и да сваки час морам да мислим шта ми раде иза леђа :).

Komentari su onemogućeni.