Utovar nedeljom, 4. avgust

Leto, godišnje doba za radost… Zato danas nećemo o politici.
Zapravo, nikad da vas priupitam: verujete li vi u stereotipe°? A koji su to stereotipi? Možda oni koji su vam se usadili u poimanje sveta dok ste bili sasvim mala deca? Ili oni koje su vam sistematski usadili u glavu u školi? Možda je to nekakva vaša projekcija mudrosti življenja, potekla ko zna odakle? Ili ste se pomirili sa okolinom, sudbinom i čovečanstvom, pa na svet gledate onim očima kao kad puštate vodu za, k-hm, minulim radom?

Mesto za plaćanje - ako niste platili na mostuKoji je vaš omiljeni stereotip? Samo ne recite da je to onaj “ne mogu oni mene tako malo da plate koliko… (znate nastavak)”. I nikako, ama ni slučajno nemojte citirati nešto ukaljano upotrebom u reklamama (neko negde napisa “wrecklama” – dopada mi se, pasuje, mada je to derivat engrpskog).

Ako baš želite da znate (ne želite, nego vas saterujem u stereotipno poimanje banalne ideje), ja verujem u stereotipe baš zato što silnu energiju trošim da se iz njih iskobeljam. Primećujem da su moji omiljeni stereotipi već uokvireni u poslovice, pa mi je lako da ih izreknem.… Nastavite sa čitanjem >>

Jedna na dan (3-34): 3. avgust 2013.

Vreli dan, čari potrošačkog društva, drski državni službenici i par uličnih fotografija…
Kako god okreneš, ne mogu da se izvučem is segedinskog spina, a hteo bih, jošte kako. No, proći će jednom, nekako, onog dana kad budemo shvatili da što ne platiš na mostu, platiš na ćupriji, kao zamalo u danu koji prođe za nama.

Ako ništa drugo, štriknuo sam par zanimljivih fotki na ulici.

Jedna na dan, 3. avgust 2013: John Bull Pub

(pogledaj veću fotografiju)… Nastavite sa čitanjem >>

Pogledaj Mesec, pogledaj more

Jedna od mojih navika je gledanje odjavnih špica filmova. Ne zato što sam uvrnut, nego zato što mi je to ostalo od detinjstva. Tada se filmovi u bioskopima nisu menjali po nedelju dana. Podsvesna glad za njima nije jenjavala, bio je to jedan od retkih pogleda u neki drugi, različiti svet. Karta se važila do poslednjeg metra rolne u projektoru i sve sam naivno mislio da će posle čuvenog The End još nešto da se desi.

Onomad, gledam odjavnu špicu filma Gori vatra, gorko-slatku priču o balkanskim naravima u zla vremena, kada poče i odjavna muzika.

Znam da je muziku za film pisao Saša Lošić. Pametan i obrazovan momak, sa harizmom. Ali mi se ovo što čujem nikako ne uklapa njegov način pisanja pesama.

Tako počnem da tražim dalje…… Nastavite sa čitanjem >>