Uradimo to kako treba

Nemojte da vas naslov zavara, danas nećemo pominjati osobe od kojih muškarcima klecaju kolena. Iako, sudeći po reakcijama, mnoge čitaoce koji se okupljaju na ovom mestu baš to zanima. Omiljeni sport na ovim balkanskim prostorima – virenje kroz tarabu.

Što, u suštini, nekada i nije loše. Tako sam i ja, nekada davno, virnuo u fonoteku Baneta.

Iako smo bili školski drugovi, on je imao čudan muzički ukus. Sve i svašta, ponajviše ezoteričnih naslova za koje niko živi nikada nije čuo. Takva je bila i muzika sa tih ploča: neobična, misaona i teško svarljiva. Tražio sam nešto da čujem što mi neće isprati mozak nego dodirnuti dušu i…

… naišao na ploču čiji je omot, svojom jednostavnošću, sugerisao da muzika ne pripada Banetovom hermetičkom muzičkom krugu.… Nastavite sa čitanjem >>

Utovar nedeljom, 4. avgust

Leto, godišnje doba za radost… Zato danas nećemo o politici.
Zapravo, nikad da vas priupitam: verujete li vi u stereotipe°? A koji su to stereotipi? Možda oni koji su vam se usadili u poimanje sveta dok ste bili sasvim mala deca? Ili oni koje su vam sistematski usadili u glavu u školi? Možda je to nekakva vaša projekcija mudrosti življenja, potekla ko zna odakle? Ili ste se pomirili sa okolinom, sudbinom i čovečanstvom, pa na svet gledate onim očima kao kad puštate vodu za, k-hm, minulim radom?

Mesto za plaćanje - ako niste platili na mostuKoji je vaš omiljeni stereotip? Samo ne recite da je to onaj “ne mogu oni mene tako malo da plate koliko… (znate nastavak)”. I nikako, ama ni slučajno nemojte citirati nešto ukaljano upotrebom u reklamama (neko negde napisa “wrecklama” – dopada mi se, pasuje, mada je to derivat engrpskog).

Ako baš želite da znate (ne želite, nego vas saterujem u stereotipno poimanje banalne ideje), ja verujem u stereotipe baš zato što silnu energiju trošim da se iz njih iskobeljam. Primećujem da su moji omiljeni stereotipi već uokvireni u poslovice, pa mi je lako da ih izreknem.… Nastavite sa čitanjem >>

Jedna na dan (3-34): 3. avgust 2013.

Vreli dan, čari potrošačkog društva, drski državni službenici i par uličnih fotografija…
Kako god okreneš, ne mogu da se izvučem is segedinskog spina, a hteo bih, jošte kako. No, proći će jednom, nekako, onog dana kad budemo shvatili da što ne platiš na mostu, platiš na ćupriji, kao zamalo u danu koji prođe za nama.

Ako ništa drugo, štriknuo sam par zanimljivih fotki na ulici.

Jedna na dan, 3. avgust 2013: John Bull Pub

(pogledaj veću fotografiju)… Nastavite sa čitanjem >>