Jedna na dan (3-115): 23. oktobar 2013.

E, pa kad zamisliš jedno, ispadne drugo, a trebalo je nešto sasvim treće…

Drug me je jednom pitao kako odlučujem da li fotografija treba da bude crno-bela (iliti monohromatska) i shvatio sam da ne umem da mu odgovorim, jer odlučujem na prečac. Sva je istina da sam ovu scenu zamislio bez boje kad sam je već ugledao. Ali, to nije trebalo da ispadne ovako:

(pogledaj veću fotografiju)

Pritom, naravno, ne mislim da bi bilo bolje onako. Nego me je nekako ideja odvukla na drugu stranu, tamo gde nisam tražio rešenje za sliku. I brzo sam zalutao u tom pravcu obrade. Prošao sam više od pola puta do izvedbe koja bi monohromatsku fotku zaista pretvorila u crno-belu, dvobojnu, gde se sivi prelivi dobijaju gustinom crnih tačkica rastera, nalik na one spektakularne, legendarne tuševe Jugoslava Vlahovića. U tom svetlu, ova fotografija je beleška.

A vama postavljam jedno zanimljivo pitanje: ako nekakav dodatak za program za obradu slika, kao što je to Silver Efex Pro u ovom slučaju, sadrži predloške koji navode na neko rešenje, da li je to dobra ili loša stvar? Da li je kreativnost autora ubijena time što neka sugestija u paleti predložaka mami da bude iskorišćena, kao što je to bio ovde iskorišćeni polazni predložak za pinhole fotografiju? Nije to bilo jedino, ali je presudilo već u prvom koraku. Šta vi mislite?

– * –

Vraćam se poslu; bila je ovo konstruktivna pauza. A sutra u ovo vreme – ako me bude ovde, bude me. Ako ne, lako ćemo nadoknaditi kroz koji dan.