Iskreno pismo Ministarstvu odbrane

Novčanom kaznom od 10.000 do 50.000 dinara ili kaznom zatvora do 60 dana kazniće se za prekršaj regrut i lice u rezervnom sastavu ako se, suprotno ovom zakonu, bez opravdanog razloga ne odazove pozivu teritorijalnog organa u vreme i na mesto koji su naznačeni u pojedinačnom pozivu, za uvođenje u vojnu evidenciju, regrutovanje, služenje vojnog roka, kao i lekarske i druge preglede i ispitivanja (čl. 11. i 51. ovog zakona), za vojnu vežbu ili drugu obuku u rezervnom sastavu koja se priznaje kao izvršenje vojne vežbe (Kaznena odredba čl. 126 a u vezi čl. 51 Zakona o vojnoj, radnoj i meterijalnoj obavezi)

Nekakvo Ministarstvo odbrane Republike Srbije prošlih je dana sudski tražilo da im pomoćni stadion FK Crvena Zvezda, poznat kao grobarski pašnjak (skraćeno JNA) i tek ponekad kao stadion Partizana, bude vraćen. I… prvostepeno dobilo (!). U uzvratnom meču, državna je crkva osveštala paraklis u Generalštabu. A gde je serdara i vojvoda, neko mora biti pogrbačena strana. To smo mi, dakako. I zaista:

Ovih dana, negde u zemlji Srbiji, u jedno poštansko sanduče zavukla se mala plava koverta.

Misteriozna koverta

Šta bi to to moglo od običnog čoveka da želi Ministarstvo odbrane Republike Srbije, tačnije Regionalni centar Ministarstva odbrane Beograd, tačnije kancelarija smeštena u ulici Katanićevoj, broj 15? Šta to može da treba lelemudavoj bandi, glava svakodnevno umočenih u zapušene klozetske šolje iz kojih kulja nepodnošljivi smrad raspadajućeg…  ništavila? O čemu me to obaveštavaju sivi mantili sa mastiljavim olovčicama u crnim torbama, stolova punih pisaćih mašina u koje su umetnuti papiri razdvojeni kopirima, udobno smešteni u memljive kancelarije baš između ulice Borisava Pekića, hostela Cricket, Instituta za transfuziju krvi, Osiguranja Dunav, ambasade Svete Stolice i osnovne škole, spomenika i hrama posvećenih jednom hrišćaninu sumnjivih seksualnih sklonosti?

Katanićeva 15, Beograd

Konačno, otvoram kovertu.

MOLIM???

Ama, šta je sad ovo? Naša vojska je profesionalizovana, majku mu tutumračku! Vidim ja da ovi zahtevaju odgovor. Neka im bude. Puštam muziku…

… i krećem!

Hey little sister, what have you done?

Drago moje Ministarstvo odbrane, ja ne živim “u”, već “na”. A “na”, i nikako “u” (makar samo) radite i vi. (Zašto je reč “radite” iskošena, znate i vi i ja. Kao i svi ostali.) Vidite tamo, pošaljite nekoga do obližnje škole, postoji nešto što se zove gramatika srpskog jezika. Naučite. Možda – verovatno – će vam biti teško, ali šta da se radi, u Srbiji živite.

Hey little sister, who’s the only one?

Drago moje Ministarstvo odbrane, ne možete (zapravo, vi volite velika slova: NE MOŽETE) da me zovete, a onda da celu stvar predstavite kao da ja zovem samog sebe. To je suludo. Ergo, vaš poziv meni ne može (NE MOŽE) da počinje rečima Pozivate se, jer, još jednom da pokušam da vam uguram pod kapu i nad cveće sa revera, ne zovem ja sebe, već zovete vi mene. Ne možete, i nažalost više (na žalost i meni i vama – ali nikako istu žalost: meni je žao što ste uopšte šansu imali, vama je žao što šansu više nemate), da pilatujete po zemlji Srbiji, da perete ruke od svake budalaštine koju nekažnjeno napravite. Dosta je bilo još pre dvadeset godina, a od tada ste ih napravili dovoljno za sledećih sto. Godina, ne astal.

Hey little sister, who’s your Superman?

Drago moje Ministarstvo odbrane, znam da se ponavljam, ali vi niste normalni. U kasarni? Pet dana? OVDE?

Selo Jakovo, sedište kasarne Major Milan Tepić

U selu Jakovu? U nedelju? Počev od 08:00? Drago moje Ministarstvo odbrane, obaveštenje za vas: godina je 2013. SVE zemlje oko nas su u NATO. Već smo jednom “ratovali” sa njima. Nema ponovo.

Hey little sister, who’s the one you want?

Drago moje Ministarstvo odbrane, ličnu kartu imam. Vojnu knjižicu nemam. Pribor za higijenu imam. Ovaj poziv je spaljen, od njega je ostao samo ditigalni dokaz vašeg ludila.

Hey little sister………. shotgun.

Drago moje Ministarstvo odbrane, da pokušam da vam nacrtam: vi niste ministarstvo za ratovanje. Vi ste ministarstvo za prodaju oružja. To je grozan i odvratan posao, i u iole normalnom svetu ne biste ni postojali… ali ovo nije iole normalan svet. Stoga, idite tamo po Bliskim Istocima i ostalim Afrikama, tražite vojne hunte, borite se za opstanak drugog amandmana Ustava SAD. Jugoimport SDPR (Savezna Direkcija za Promet Roba. Teško ćete naći bolje ludilo: niti je Jugo, niti je import, niti je Savezna, a Roba je bolestan pleonazam) – to je vaš posao.

It’s a nice day to start again,

Drago moje Ministarstvo odbrane, ČITAM DRUGU STRANU…

ŠTAAAA???

It’s a nice day for a white wedding,

Drago moje Ministarstvo odbrane, šta da radim? Da čekam tu prokletu nedelju u 08:00, ili da se ODMAH javim u svoju ratnu jedinicu? Koju stranu papira da slušam? Ja neću nijednu, a vi se dogovorite sami sa sobom i predsobljem ko će od vas da pročita papiriće koje mi šaljete i uskladi njihove strane.

It’s a nice day to start again. Pick it up, take me back home yeah!

Drago moje Ministarstvo odbrane, ups! (UPS!) Biće da sam odao TAJNU. Ne samo da sam objavio gde je kasarna u koju me TAJNO zovete (odnosno, jel’ zovem sam sebe), nego sam i kartu okačio.

And there is nothing sure in this world

s j., sedište k.m.m.t. Pssst, TAJNA!

Oh, drago moje Ministarstvo odbrane, je li ovo Google Earth mapa naše TAJNE lokacije? Ups! (UPS!)

And there is nothing pure in this world

Drago moje Ministarstvo odbrane, opet, šta da radim? Prva strana ne kaže ništa o priboru za čišćenje obuće? Prva strana daje mi tvrdu vjeru da ćete mi pribor za sitne opravke (šta god to značilo) obezbediti upravo vi, pozivari u moje ime, moje drago Ministarstvo odbrane. Ali druga strana me ostavlja nasukanog na ostrvu Uzaludne Nade, uz čije hridi zavijaju sirene sitnim dnevnicama primamljujući siromašne mornare (što boga zazivaju da od propasti sačuva im brod), a gde ničega drugog nema do kostura onih koje ste uspeli da svojim činjenjem i /ili nečinjenjem ubijete, bilo fizički ili u pojam, od prvog dana kada ste počeli da se oko nečega pitate i o nečemu odlučujete.

Look for something left in this world

Drago moje Ministarstvo odbrane, rešite slučaj smrti regruta u kasarni Topčider. To prvo i pre svega, da bismo dalje imali o ničemu da razgovaramo.

Start again!

Drago moje Ministarstvo odbrane, svako ima pravo na novu šansu. Napustite svoju malu smrdljivu karijeru uništavanja tuđih života. Nađite mali plac u okolini Valjeva. Zasadite paradajz. Gledajte ga kako raste, čuvajte ga od ovaca i sitne gamadi. Stvorite nešto, za promenu. Biće vam bolje. Bićete srećniji, nedeljom na vašarima.

50 komentara na temu “Iskreno pismo Ministarstvu odbrane”

  1. Ne znam što se ljudi bune. Kolega je takođe dobio poziv. Otadžbina zove i plaća mu odsustvo sa posla. Mi smo uredno napravili ispraćaj i proslavili kako dolikuje 🙂

    1. Hm… dosta si kriptičan/na. Zanima me: ne dopada ti se o čemu pišem, ili kako pišem? I slobodno se sam(a) raspiši, nije problem.

    2. nume. ali mu ćaća pravi dobru rakiju, pa ga puštamo. a šurnjaja mu radi u katastru, pa nam završava neko zemljište za blog. a drugica iz osnovne mu je… ma kad pogledam šta je do sada napisao, čo’eku potpuno jasno da je ovde preko veze. tjah.

  2. Ta, kad mi volemo da smo nazadni.

    1. I kukavice. I inženjere. I ratnike. I lopove. I mamlaze. I genije. I doktore. I pedere. I jahače. I jebače. I muzikante. I profesore. I udvorice. I političare. I metiljavce. I fudbalere. I hedoniste. I lažove. I boksere. I zevače. I trolove. I veštake. I ludake. I dupelisce. I poštenjačine. I bukače. I ćutologe. I ekonomiste. I truntavce. I noćobdije. I alkoholičare. I avijatičare. I nosače. I vozače. I kupače. I slobodare. I zidare. I kuronje. I seronje. I proizvođače. I rušače. I prodavce. I prdavce. I balavce. I praznoglavce. I dupeglavce. I sociologe. I sociopate. I tata-mate.

      I nekakve. I svakakve. I nikakve.

      Srećom, i one koji imaju šta da kažu i znaju kako to da učine.

    2. …kao i one koji odlazak na vojnu vežbu u glib smatraju ultimativnim izrazom odanosti rodnoj grudi. Vas je, na žalost, više – pogledati početak “Idiokratije” kao slikovit primer.

      1. ultimativnim izrazom odanosti rodnoj grudi

        Ne mogu da se ne setim:

        Pekaru zamerili da nije patriota.
        Eno ga, ceo dan drži zastavu, a hleba nema.
        Vlada Bulatović Vib

    3. … i “patriote” koji 2013. godine ne koriste dijakritike…

  3. Zanimljiv i duhovit tekst, jedino što interesantne pošalice kod mene nisu uspele da ublaže loš utisak zbog “niđe-veze” pominjanja “hrišćanina sumnjivih seksualnih sklonosti”. Istorija (koju da bolje poznaješ verovatno ne bi ovako pljuvao ni vojsku ni crkvu – kakve god da su, naše su i bolje nemamo!) kaže da je taj isti hrišćanin, kakve god da su mu bile seksualne sklonosti, dosta toga svojevremeno uradio za ovaj narod. Verovatno jeste idealizovan ali ipak zaslužuje neki respekt.

    1. Ja sam veza. Volim da povremeno, onako džukački, kao ljudi u gaćicama u kaznenom prostoru, uštinem tradicionalne pravoslavce koji, dakako, “bolje poznaju istoriju”.

    2. crkve svih vrsta ne zasluzuju ni najmanji respekt jer su najvece zlo koje se covecanstvu desilo,satirali su nauku,progres bilo kakve vrste i na kraju krajeva najvise same ljude,to sto se poneko zrno dobrog desilo ne da ih ne opravdava nego…
      vojska je slicna tome,nazalost neophodna
      ko hoce u vojsku moze to da izabere kao zivotni poziv,ima dovoljno ljudi koji to zele
      nema potrebe da se oni kojima se to ne svidja na silu odvode i zatupljuju,ima vec dovoljno tupih koji to vole i zele a posto su tupi i nisu ni za sta drugo

  4. Uzgredna napomena za komentatore svih mišljenja, ideologija, namera, boja, opredeljenja, mirisa, ukusa i ostaliih socijalnih atributa:

    * Komentari sa eksplicitnim uvredama će biti izbrisani, kao što se već desilo.
    * Komentari sa listama adresa e-pošte i telefonima raznih ljudi će biti izbrisani, kao što se već desilo.
    * Komentari koji nemaju veze sa ovim člankom će biti izbrisani, kao što se već desilo.

    Ako ste protiv nečijeg mišljenja, to je sasvim u redu. Branićemo vaše pravo na taj stav dok god je to u zoni sukoba mišljenja. Ako počnete da se sukobljavate sa ličnošću (pogotovo sa uvredljivim kvalifikacijama na račun ličnosti), to će biti izbrisano, kao što se već desilo.

    Napadajte stavove, a ne čoveka.

    A sad, izvolite: udarajte i dalje.

  5. Iskreno sam zgrozen ovim clankom. Ko uopste tebi daje za pravo da tako nesto komentarises. Da nam odbrana nije potrebna, da ljude koji su spremni svoj zivot da daju braneci tebe i tvoju kucu nazivas pogrdnim imenima i sa njima se sprdas. Sramota. Sta ova drzava sve ima. Sada pricate da vam odbrana nije potrebna, a sta vas je naucila istorija. Izgleda nicemu. Verovatno ste jedino gramatiku srpskog jezika i savladali u zivotu, tako vam to nekako daje za pravo i da se rugate drugima. Ali svako radi ono sto najbolje zna u zivotu, a vi verovatno samo to. I na kraju, nadam se da ce vas progoniti savka vojnicka izgubljena noga, ruka i zivot, svaka kap znoja prolivena da ovome narodu bude bolje, sva krv prolivena za vasu zastitu.
    PS. Pre nego sto komentarisete o necemu, prvo se dobro sa time upoznajte i ne uticite na ljude vasim neznanjem. Narocito proucite sta je to profesionalna vojska i sta ona podrazumeve, sta je odbrana i kako je ona kod nas zakonski regulisana.
    Pozdrav

    1. Zaista, nisam pravnik, ne znam zakonsku regulativu odbrane. Sve što znam jeste da je naša vojska medijski gromopucateljno profesionalizovana.

      Istorija me je naučila da ratovati sa NATO nema smisla. Čudi me da i tebe nije naučila – makar da uočiš razliku između vojnika u blatu i generala u kancelariji koji naređuje da se tenkovi sakrivaju po bolničkim i školskim dvorištima.

      Upravo zbog velikog poštovanja prema izgubljenim životima, rukama i nogama – koji se ne mogu vratiti – želim ukazujem na one stvari kod nas za koje mislim da mogu dovesti do gubljenja novih života, ruku i nogu, jedine svete stvari koju imamo.

      A gramatika i pravopis su mali, tihi, ali dubok način da se voli svoje, i poštuje tuđe – da se bude patriota. Jer ako ne koristimo svoja slova, ko će ih koristiti? Ako ne koristimo svoj jezik kako valja, ko će ga koristiti? Ako ne čitamo svoje pisce, ko će ih čitati? Ako ne volimo svoj jezik, ko će ga voleti? Niko.

      1. Sada sam zadovoljan odgovorom, ali odgovor je u dosta blazem i skromnijem tonu od samo chlanka. Veruj mi naucio sam razliku izmedju vojnika u blatu i generala.. ali sve ima svoje. Nema smisla pricati o tome uz nedostatak kompetencija….. Ja volim svoje i postujem tudje. A za svoje sam spreman zivot dati u odbrani, a u miru posteno raditi. Zato i nevolim negativne komentare po tom pitanju. Pozdrav

        1. Vlado, vojna administracija je ovim pozivom napravila i više faulova za crveni nego što sam u tekstu popisao. I zato je tekst oštar, ali sve vreme jasno kritikuje samo tvorce nesrećnog obrasca Vob-7 (čiju smo, inače, izradu platili i ti i ja). Uronjeni smo predugo u kultove ličnosti i institucija. Moramo da dignemo glavu i počnemo njom da mislimo, jer upravo istorija dokazuje da svi drugi žele samo da računaju na našu glavu , ne i da o njoj brinu.

          Postoji više načina kojima možemo da ispoljimo potrebu i želju da gradimo bolju zemlju. Ali principijelno sam ubeđen da projektovanje istorije u sadašnjost ili budućnost (pojava poznata kao tradicionalizam) nije jedan od njih. Godina je 2013, svuda su kompjuteri, ponegde i daljinsko grejanje. Ključno je da gradimo demokratiju, da se suprotstavimo institucijama (i koje ne poštujemo, a još više onima koje poštujemo – konačno svako od nas ima svoje razloge) kada očigledno prave greške.

        2. Sasvim je normalno da čovek ne voli neke stvari. Ljudi smo. No, kada je reč o tzv. negativnim komentarima – tačnije, o suprotnom mišljenju sa kojim se čitalac ne slaže – onda je za postojanje tog mišljenja irelevantno to što ga neko ne voli.

          Što se kompetencije tiče:

          • svi mi koji smo prošli vojnu obuku i koji smo se sreli sa mnogim ljudima koji svoje frustracije leče u prostoru legitimne hijerarhije koja u vojsci postoji,
          • svi mi čiji je deda, prvoborac, u prisustvu svog unuka ispričao jednu i samo jednu priču iz rata koja u celosti glasi “da vam je samo znati koliko je onih koji su za vreme juriša završili sa metkom u leđima”,
          • svi mi koji smo barem jednom najebali zbog polupismenog tutumraka koji se smeje u lice čoveku i nadmeno kaže “zato što ja tako naređujem”,
          • svi mi koji smo videli oslobađanje Vukovara do temelja (a neki i učestovali u njemu),
          • svi mi koji smo u martu 1999. godine pitali ulične bukače kakva je svrha zamračivanja prozora na kraju 20. veka,
          • svi mi koji smo pokušavali da smirimo svoje dete koje na padanje bombi 500 metara od prozora dečije sobe reaguje histerijom i pitanjem “šta smo mi njima radili”,
          • svi mi koji smo gledali u svoje mortus pijane starešine na ratnom položaju do kojeg od državne granice ima jedva pola sata tenkom,
          • svi mi koji smo poneli bar jedan mali hronični bol iz perioda kada smo zaustavljeni u svom školovanju zarad vrhunske iluzije odbrane zemlje, i
          • svi mi koji smo u ratovima devedesetih sahranili barem jednog svog kome nije bilo vreme za umiranje,
          • kompetentni smo da pričamo o svemu što se tiče mitomanije koja je opstala još od vremena kad su jedinice NOVJ išle iza ruske vojske i nazivale sebe oslobodiocima.

            Meni je zaista iskreno žao ljudi koji su svoj život posvetili vojsci. Međutim, moje saosećanje se završava tamo gde su ti ljudi prevareni, jer većina obećanja kojima su primamljeni na vojnu akademiju nije ispunjena. Više od toga, izvinite, ne mogu da saosećam, jer to je bio izbor profesionalnog vojnika. Ja sam u vojsci, na vežbama i u ratu bio iz jednog i samo jednog razloga: po sili zakona.

            E, pa došlo je vreme da se ti zakoni preispitaju. Pogotovo kad se sprovode na tako pacovski i kukavički način kao što je očigedan blef demonstracije sile u slučaju ove priče. Ko ne može da razume revolt čoveka kome se to dogodilo, njemu se ne može pomoći da razume bilo šta.

    2. O kojim ti to ratovima pricas, onim koji su izazvali maloumni ljudi na poziciji, koje je tu doveo jos maloumniji i neobrazovan narod. Pa vojnik po definiciji ne moze da bude normalan, ko hoce da prima platu da vežba da ubija drugog coveka ili zaista da ubija čoveka u ime nečije tudje istine? Njih sve treba u mentalne institucije poslati. Ja sam lično od svoje 17 do svoje 34 brutalno zlosrtavljao to ministarstvo odbrane i nije mi žao, ponosan sam na to. Ako me nisu u ratove odveli kada su mogli jos manje će me odvesti na neko okopavanje kupusa….

      1. Marko menjas teze. Vojnici nisu nasilnici, vec zastitnici svojih gradjana. Ako stvarno imas takvo misljnje oda si promasio ceo zivot. A sto se tice zlostavljanja nekog, to vec goori o tebi i o tome kakav si ti. Verovatno nasilnik, a zbog takvih vojska i postoji. Nisi ti nikog ni malo uznemirio, a daleko bilo zlostavljao. Nemoj da dajes sebi suvise na velicini. A ja bih voleo da iskusim malo tig zlostavljanja ako si vec tako hrabar, ili je to samo na praznim recima. Mislim da su u pitanju samo prazne reci i previse veliko misljnje o samome sebi.

        1. Vlado čini mi se da si se već deklarisao kao jedan od pripadnika vojske ili policije sto dovoljno govori o tebi, “zlostavljati” u mom slučaju znači koristiti pravna sredstva da bi ostvario cilj koji je suprotan željama represivnog državnog aparata i poraziti ih i poniziti njihovim oružjem i na njihovom terenu, i naravno uživati u njihovoj nemoći da ti naude i ako su navikli da su ceo život silnici i da ih svi slušaju, pa zato gore u besu i poniženju kada im mahneš presudom u svoju korist, ili babi kvazimodu iz odseka Vračar zapušiš usta na pravi način a ona se veštica jede što nema kako da te pošalje u kasarnu (čitaj mašinu za uništavanje inteligencije). Vidim da ti taj proces odobravaš i dobro je da ima takvih kao ti jer bi u suprotnom mi normalni i umom slobodni ljudi morali da se bavimo tim problemima. A o dobroti i visokim ciljevima tih vaših sistema govore stalni novinski naslovi o zločinima i bahatosti bas ova dva sistema državne represije i gordosti i bahatosti njihovih pripadnika na čelu sa njihovim ministrima koji prosto zrače inteligencijom.

        2. marko, odakle ti pravo da vredjas neciju inteligenciju. JA se sa ponosom deklarisem ko sam i sta sam, i tako ce uvek biti. A sta si ti, Ko si ti?…. Vojske je u sluzbi naroda i njega cuva, a ne vlast. Vlast je ta koju bira nrod, tako da je ze sve opet kriv deo naroda koji te ljude dovodi na vlast. A ja bih voleo da vidim te chlanke koji govor o bahatosti vojske. Samo clanke bazirane na dokazima a ne na osnovu licnog ubedjenja novinara, koji svakako nema niti intelektualne kapacitete, niti kompetencije da o tako necemu pise. Novinari moraju da nauce dve stvari, slobodu medija kao jednu, i naravno drugu stvar, odgovornost koji ta sloboda nosi sa sobom. Kad god nesto napises, uvek razmisli “da li je to potpuno istina” i “da li ima druga strana nesto da kaze na to”. novinar snosi veliku drustvenu odgovornost, a to je uticaj na gradjane… da budem banalniji, tako odredjene politicke partije i dolaze na vlast, odnosno uticajem novinara. Ali da ne duzim, ja nikoga nikada nisam zlostavljao niti to zelim, a tebi ako se ikada nesto desi ili osecas neku pretnju, ja kao vojnik cu uvek biti tu i srecan sto mogu da te odbranim i pored svega sto si izneo ovde, jer to je moj posao. Za policiju ovo ne garantujem.. Kada nesto tako pises, seti se samo hrabrih postupaka pripadika vojske, koji su dali svoje zivote za druge, i veruj mi nacices mnogo vise nego negativnih pojava, kojih svakako ima svuda. Posao vojnika nije da slusa rezim, vec da se brine o narodu.. A mislim da negativne reci pre treba da uputis politicarima nego vojsci. Nikada ne mesaj politiku i politicku strukturu sa vojno, jer je razlika ogromna… veruj mi…

        3. Da, samo da li su tu hrabrost izneli vojnici koji su silom pokupljeni iz naroda ili gospoda vojnici iz kancelarija…. Onaj ko je morao je išao i radio šta je morao, onaj ko je hteo da ide trebalo bi da se zapita. I u pravu si u nečemu izvinjavam se svima koje sam generalizovao a koje je vojni i državni aparat naterao da urade nešto da ubiju ili budu ubijeni, mene brinu oni koji to biraju sami i uživaju u tome. A ako pogledaš naučnu definiciju vojske i policije oni su instrument prinude i sprovodjenja vlasti od strane države dakle odbrana najužih interesa vladajuće manjine. Da ljudi vole vlast i državu koja im već decenijama nanosi nepopravljivu štetu i uništava im živote, moglo bi se pričati o patriotizmu, no u našem slučaju je to ipak instrument represije nad sopstvenim gradjanima.

        4. Ratove zapocinju politicari a ne vojnici. Vojnici na kraju zajedno sa narodom izvuku dblju kraj.. Ja bih voleo da to imte na umu… Da imate na umu casne i postene ljude, kojima se svakako trebamo diviti…. a ne da dozvolimo da ih oni neposteni, ljigavi, neobrazovani, plasljivi, sebicni bac u zaborav, ili jos gore da ih svrstamo u isti “kos”… unapred vam hvala

        5. Oh, izvinjavam se, nisam video poslednji komentar. Slažem se da postoje ljudi koji obavljaju svoj posao i slažem se da nisu svi isti i takvim organizacijama, takodje se slažem da ima profesionalnijih i manje profesionalnih u svakom poslu. Sve to stoji. Ali kao što rekoh u predhodnom postu, profesionalac je onaj ko je plaćen nešto da radi, voleo on to ili ne imao moralnih dilema ili ne. A ideja o uzvišenoj otadžbini odavno je mrtva. Nema ovde ničega već vekovima na čega treba da se ponosimo….

        6. Ah da normalno da bi me branio jer te ja plaćam visokim porezom koji svakog meseca spuštam na oltar države, ti si čoveče plaćen to da radiš i od toga izdržavaš sebe i svoju porodicu. Ja te za to pošteno plaćam i ne zanimaju me tvoji lični motivi, da li si ti patriota i to voliš ili to moraš da radiš ja ne trebam tvoj moral, meni trebaju tvoje profesionalne usluge. Svakako ta priča vojska u službi naroda deo je komunističke demagogije i JNA ali to je odavno prošlost. Vi ste jednostavno plaćenici da čuvate nas koji vas plaćamo, a mi smo plaćenici za neku drugu oblast, u zavisnosti sta ko ume. Ako imas moralni problem sa time da me čuvaš za novac koji ti poreski obveznici plaćaju istupi iz vojske. I pored svih nepotrebnih žrtava predhodnih ratova ne videh da ste i jedan pobedili, a sudski je dokazano i država je priznala da je vojska palila, silovala, vršila genocid, ubijala civile itd… Ok tada vas nismo plaćali ovako direktno kako je danas to predstavljeno profesionalizacijom ali smo vam ipak i pored toga sto niste pokazali nikakve opipljive pozitivne rezultate niste nas odbranili niodkoga, napravili ste više štete nego koristi u predhodne dve decenije, ipak pristali da vas plaćamo za nešto što dokazano niste u stanju da obavljate. Igrate se vojske tamo, kada je neka ozbiljna vojska izgubila rat? A vi ste izgubili sve ratove koje ste započeli.

        7. Ne placas ti mene nista, jer zivot nema cenu. A sada si bas rekao pogresnu stvar… Srpski narod je duhovni narod, koji ne mozes da odvojis od “tzv demagogije”. Sta vi pozapadno orjentisani mislite, da je dmokratija nesto vredno i bitno, da ti SAD i EU donosi lepo… pa vidim,, takvi su nas i doveli ovd… MORAL, I PATRIOTIZAM NISU DEMAGOGIJA…. a ja tebe ne bi branio ya novac vec zbog toga sto sam naveo… mene takav covek kao ti ne moze d kupi niti to zasluzuje… zato nam i jeste tako zato sto neke prave vrednosti, kao sto je moral patriotizam, nacionalizam i ostalo svrstavamo pod nasledjem komunizma…. ostavi s Marko toga i malo razmisljaj.. ispran ti je mozak laznim obecanjima o demokratiji, boljem zivotu itd… moramo prvo da stanemo, da s pogldeamo, da vidimo na sta licimo, da se iskritikujemo, i da radimo… mnogo da radimo, pa ako treba i dzabe, samo da se oslanjamo na moral i volju da postignemo bolje sutra… ja ne zlim i necu da prihvatim surovost koju nam donosi konomski liberalizam ….. tu tek neces videti socijalnog momenta.,.. tu ces imati vojnika koji nece da te brani ako mu u sokicu koji pije nema dovoljno leda… TEBE MARKO ZBOG UVREDE JEDNE PROFESIJE TREBA NA SUD… sram te bilo… i tebe i tvoju poodicu.. a nadam se da ces posledice svojih reci tesko nositi u zivotu i ti i tvoja pokoljenja… ovime, a zbog provokacije doticne osobe istupam iz dalje diskusij.
          Ako postoje osobe ovde kojima je stvarno stalo do razmene misljenja i aradnje, normalno uz uvazavanje postovanje mislenja.. a ne iznosenja ovakvi optuzbi, i ljaganja profesije.. to stvarno nije na mom nivou..

        8. Gospodine to za sud su teške reči, ako vam se ne svidja da vas ja kroz svoj porez plaćam, ako imate moralne dileme sa time trebali bi da preispitate svoje principe i mesto gde radite. Ja očekujem da se posao koji plaćam obavi profesionalno a kako sami kažete vojska je profesija. Kao ni Vas ni mene ne pita niko da li ja volim to što radim ili ne ako me je neko platio nešto da uradim, očekuje rezultate to važi i za vojsku isto koliko i za mene. Lični motivi nisu bitni. Žao mi je što na ličnom planu imate nedoumica u profesiji u kojoj se nalazite, ali vi ste birali da budete vojnik nisam vam ja to izabrao, samim time lično i svesno ste izabrali da stavljate svoj život na kocku, niko vas nije naterao na to, zašto prihvatate platu za to što radite ako to radite iz ubedjenja i ideologije. Mora se živeti za to je potreban novac, ja radim jednu stvar a vi drugu obojica smo sami to izabrali. A što se tiče zapadnih sila i ostalih priča dajte samo jedan primer u istoriji da pravda i istina pobeđuju, uvek su jaki tlačili slabije od kada je sveta i veka. I meni se to ne svidja ali nemam izbora, ne mislim da nam zapad nosi nešto dobro ali takođe znam šta nam je donela partizanska demagogija, meni je jedan deda bio oficir Kraljeve garde a drugi partizan obojica su poginuli zbog politike i ubeđenja a meni to ništa dobro nije donelo. Znači da su bezpotrebno položili svoje živote, zbog ideologije i demagogije. Ako bi svako radio svoj posao i ne bi umišljao da ga taj posao čini svetcem i važnijim od drugih, gde bi nam bio kraj. Vi ste gospodine zavedeni i obmanuti ja Vas potpuno razumem. Ako bi vojnici, popovi i političari radili svoj posao profesionalno ovaj svet bi bio mnogo lepše mesto….

        9. Ideologija je ono cime raspolazu politicari… Za tvoj gnev nije kriva vojska vec politika. A vojni poziv ne sme biti shvacen kao profitabilan, i to bi onda bilo opasno. Ne sme biti lisen duhovnog, morala i patriotizma. Novac te nikada nece naterati da das zivot da branis nekoga, ali ubedjenja i vaspitanje hoce… Tu se moras sloziti samnom.. Novac ce samo pomoci da se ta ubedjjenja izgrade.. A ovo o cemu sam ja pricao nema veze sa komunizmom, niti kraljem niti bilo cime slicnim… To su stvari koje ne treba da vezujemo za profesionalizam i novac.. Vojnik koji to radi samo zbog novca je promasio profesiju.. ja to radim jer volim, jer necu da dozvolim da neko moj narod ugnjetava a ni drzavu… novac mi, kao sto si npomenuo omogucava prezivljavanje kao i tebi tvoj, a ne satisfakciju i motivaciju….

    3. istorija nas je naucila da smo naje..li svaki ali bas svaki put kad smo se branili,nacija je suvise mala a sebe smatra suvise velikom i zato svaki put isp.si
      nece nas progoniti nista osim ljudi kao ti koji su naterali te vojnike,najvecu vecinu njih da odu i izgube ruku nogu zivot…
      retke su drzave koje su uspele da izbegnu ratove,one su najbolje i prosle i sacuvale ljude a nista nisu izgubile

  6. zapanjio se nebulozom da ti pozivi još postoje
    oduševio se tekstom
    zapanjio se militarpatriobudalama koji jos uvek postoje (čitajući komentare)
    oduševio se tekstom (čitajući ga ponovo da bih potisnuo prethodno saznanje o postojanju…)

    svaka čast na tekstu

    1. militarpatriobudalama… neznam sta da ti kazem Nenade… verovatno si ti samo budala, bez idologije, ciljeva ili vrednosti…

      1. Vlado mani se ćorava posla niko više ne veruje u te bajke, to ne možeš ni u obdaništu da prodaš više. Idi lepo druži se sa drugarima patriJotama iz udruženja navijača ili sindikata vojske ili mup-a ili onih organizacija naši njihovi, čuvari ovoga ili onoga i pusti nas slobodnu inteligenciju da raspravljamo o budućnosti sveta nisi ti taj kalibar, idi istuci nekog ko drugačije misli od tebe to i očekujemo…

        1. Lakše malo, gospodo.

          Još jedna uvreda, sa bilo čije strane, i brišem celu nit rasprave.

        2. Ja ne tucem nikoga niti ikoga vredjam, a ovde se jasno vidi ko je nasilnik i ko ne nrihvata tudje misljenje. A uvrede na racun intelekt n shvatam ozbilno, narocito ako uzmem u obzir od kakve osobe dolaze.

      2. vidim da ne znaš šta da kažeš, pa ću ti ja reći da se da se ne znam piše odvojeno!
        tu ću i da završim bilo kakav dalji dijalog sa tobom i svima kojima je ideologija zamenila mesto zdravom razumu (možda je samo popunila prazninu tamo gde je trebao da stoji zdrav razum),
        a o vrednostima, pa mene malo prodje jeza kada kada takvi sa ideologijom počnu da pričaju o vrednostima i ciljevima

        1. Ti si o onih koji kada neko nesto napise prvo gleda gramaticke greske i greske u kucanju pa onda sudi o coveku i njegovim sposobnostima… E pa moje iskustvo kaze da su takvi kao ti obicno Nenade nesposobnoi da bilo sta urade osim toga… dozivotni lenji kriticari tudjeg rada.. a da stvar bude jos gora, ne kritikuju koncept vec formu.. Razmisli malo o tome Nenade.. kada sledeci put nekoga komentarises,. osim toga ja koristim svoje ime u celosti. Tvoje ne vidim, ili se krijes iza nadimka kako bi mogao nekoga da prozivas bez posledica..

        2. Mala digresija.

          Kada neko kritikuje način pisanja, nije reč samo o formi, nego o principu. Da li je baš tako teško angažovati latinicu sa dijakritičkim znakovima ili ћирилицу ili oboje, pa kako ti naspe? Ranije je već pomenuto da ta malena forma ipak nosi neki smisao.

          Ako misliš da ne nosi, to bi bilo veoma nalik mišljenju da nošenje uniforme u vojnoj jedinici nije potrebno. No, čak i ja, koji ne volim uniformu, mislim da postoji neki ozbiljniji smisao *uniformisanja* (da ne prevodimo reč na srpski, iako bi tako bilo jasnije). E, pa tako mislim i da je valjano pisanje važno.

          Ne, nema veze što se razumemo i ako nema dijakritičkih znakova. Мислим да бисмо могли да се слозимо да осисана азбука у писању бас и није некакав цестит облик постовања културе опходјења. Теско је то сматрати озбиљним.

          I ne zamerite ljudima ako se kriju iza pseudonima ili prikrivaju svoje kontakt-podatke (e-mail adrese se ne objavljuju, ali administratori bloga ih vide). Nije svakome data hrabrost da stoji iza svojih reči.

        3. vlado mitiću ja mislim da ti to nije pravo ime, već da troluješ pod pseudonimom

    2. zapanjio se nebulozom da ti pozivi još postoje

      I to je jedan od problema. Kukavičje jaje u sandučetu – to ne sme biti stil ničega državnog. Jadna je to vojska kad se bavi zaskakanjem iz zasede sopstvenih građana.

      1. Miloše svaka ti čast na tekstu, boriš se protiv osovine zla, neukosti, zatucanosti, neobrazovanosti, prostakluka koje je onaj ćopavi “zagorac” sa namerom navukao u ovaj nekada divni grad, koje nas već decenijama ugnjetavaju i vređaju našu inteligenciju. Bravo samo tako nastavi! Treba da se podigne glas dosta više svih njih…

  7. Radi potpunosti rasprave, prilažem mišljenje Lj. Ršumovića na zadatu temu:

    Domovina se brani rekom
    I ribom u vodi
    I visokom tankom smrekom
    Što raste u slobodi

    Domovina se brani cvetom
    I pčelom na cvetu
    Makom i suncokretom
    I pticom u letu

    Domovina se brani knjigom
    I pesmom o nebu
    Sestrinom suzom majčinom brigom
    I onim brašnom u hlebu

    Domovina se brani lepotom
    I čašću i znanjem
    Domovina se brani životom
    I lepim vaspitanjem

  8. Poštovani čitaoci i komentatori,

    Prilično sam izbačen iz ravnoteže događanjima oko ovog teksta. Drži me snažan osećaj empatije, pre svega prema ljudima kojima sam blokirao komentare. I ja sam blokiran činjenicom da među nama postoje ljudi koje tekst o kritici vojne administracije (dakle, ne njih lično!) dovodi u stanje tolike agresije da žele da se sa mnom fizički obračunaju. Ovo će, naravno, dodatno ubediti one koji smatraju da sam kukavica, ali vas iz sve snage uveravam da to nije razlog. Možda ću svoje razloge upakovati u jedan tekst, ali Suština Pasijansa nije u obećanjima, već delanju.

    Takođe, (još jednom) pozivam komentatore da pokušaju da suzbiju ljutnju, ili da ne komentarišu (ovde ili bilo gde drugde) ako ih tema na bes nagoni.

    Zbog svega ovoga, ukidam mogućnost daljeg postavljanja komentara na ovaj tekst. Prijatno veče svima želim.

Komentari su onemogućeni.