Eleonora

Dugo sam mislio da su The Turtles Englezi. Bili su čudni, ni malo ne ličeći na pop zvezde, sa uvrnutim smislom za humor, a njihove pesme koje sam znao prizivale su duh The Holliesa, The Zombiesa i ostalih popularnih britanskih grupa iz šezdesetih.

Njihova najpoznatija pesma “Happy Together” spada u obaveznu muzičku literaturu, a sad slobodno mogu da kažem da su bili jedna od najboljih i najozbiljnijih grupa, koja je potekla iz Los Angelesa.

Repertoar im je bio interesantan – na jednoj strani su bile pesme koje su, barem meni, zvučale kao rani radovi The Byrdsa, a na drugoj bogato orkestrirani pop sa naglašenim višeglasnim pevanjem. Bili su to fini preduslovi da se uživa u njihovoj muzici.

Iako je “Happy Together” postala globalni hit 1967. godine, a sledećih nekoliko singlova je bilo uspešno jer su bili plasirani među prvih deset na top listama, njihova diskografska kuća je bila nezadovoljna. Tražila je od njih da snime novi globalni hit poput pomenutog.

The Turtles nisu bili voljni da se prepucavaju jer su bili zauzeti snimanjem novog albuma. The Turtles Present the Battle of the Bands (1968) je bio zamišljen kao ambiciozni konceptuani album na kome bi grupa glumila 11 postava koje bi svirale različite žanrove. Album je, inače, odličan, ali su podmetnuli i “kukavičije jaje”.

The TurtlesU pesmi “Eleonore” imitirali su sami sebe i sprdali se sa sopstvenim najvećim hitom. Uz malo promenjene akorde i glupave stihove koji su trebali da budu parodija na popularnu tinejdžersku “bubblegum” muziku, mislili su da su diskografsku kuću skinuli s vrata.

Muzički trgovci su mislili da je ta pesma fantastična i da fenomenalno zvuči. Donekle su bili u pravu – posle toliko vremena ona ništa nije izgubila od svog muzičkog šarma, zahvaljujući inventivnoj produkciji i odličnom višeglasnom pevanju. Ako je pažljivije preslušate, primetićete mnogo zanimljivih detalja u aranžmanu, kao i jedno od prvih korišćenja sintisajzera. Jasno, pesma je postala hit.

Kreativni dvojac koji je stajao iza The Turtlesa, Howard Kaylan i Mark Volman, po raspadu grupe je našao uljebljenje kod Franka Zappe, da bi nešto kasnije napravili sopstvenu karijeru kao zezatorski duo Flo & Eddie.

A “Eleonore” će biti upamćena kao jedna od uspešnih “slatkih osveta” pohlepnoj muzičkoj industriji.