Uzore je potrebno poštovati

Kada god se razveze priča o nečijoj muzičkoj karijeri, neizbežni deo su i njegovi/njihovi uzori – ljudi koji su bitno uticali na percepciju života izvođača i kojima se, po pravilu, uvek obraćaju kada im inspiracija nije baš najbolja. Uostalom, svako od nas može da nabroji mnogo osoba koje su na ovaj ili onaj način uticale na vrednosne sisteme koje smo s mukom izgrađivali i bez kojih ne bi bili ono što jesmo.

Retki su oni koji su se svojim uzorima na pravi način odužili.

Steve Cropper je majstor kojeg ne treba posebno predstavljati. Ako ste preskočili njegov rad u grupi Booker T. & the M.G.’s, sigurno niste njegove pesme za koje i ne znate da ih je on napisao ili je koautor. Recimo, “Knock on Wood” za Eddieja Floyda, “In the Midnight Hour” za Wilsona Picketta ili “(Sittin’ On) The Dock of the Bay” koju je napisao sa Otisom Reddingom. One su i danas klasici.

U mnogim prilikama Cropper je izjavljivao da mu je jedan od najvećih uzora Lowman Pauling, gitarista, kompozitor, aranžer i frontmen grupe The “5” Royales. Oni su bili grupa iz ranih pedesetih koja je imala raznovrstan repertoar, a pisci ozbiljnih muzičkih knjiga je smatraju za jednu od ključnih koje su oblikovale ono što će nešto kasnije postati novi žanr – rock & roll. I to veoma uspešna jer su u to vreme nizali hitove jedan za drugim.

dedicatedSa idejom da se muzičko nasleđe koje su za sobom ostavili The “5” Royales treba revitalizovati i predstaviti novim generacijama publike, Cropper je za snimanje albuma Dedicated: A Salute to the 5 Royales (2011) okupio ekipu kakva se retko viđa na jednom mestu: prateću grupu čine njegovi drugari, sve odreda legendarni studijski muzičari (David Hood, Spooner Oldham, Steve Ferrone, Steve Jordan…), a šlag na ovoj torti su pevači: Lucinda Williams, Sharon Jones, Bettye LaVette, Delbert McClinton, B.B. King, Buddy Miller, Dan Penn… I, naravno, Stevie Winwood.

Uvodna pesma koju Winwood peva, “Thirty Second Lover“, samo je lako zagrevanje za ono što sledi u nastavku. I ne obraćajte pažnju šta peva, nije vredno pomena. Pokušajte da se skoncetrišite na detalje da biste osetili sa kakvom ljubavlju i pažnjom je Cropper pristupio celom poslu i zašto je, po mom mišljenju, ovo jedan od najboljih retro albuma koji se pojavio poslednjih decenija.

Cropperovi uzori su dobili posvetu svom radu na najbolji mogući način.