Maleni svetovi

Vraćam se jednoj temi kojom sam neprekidno fasciniran: tilt-shift fotografija.
Možda ćete se setiti da je o tilt-shift fotografiji bilo reči na stranicama Suštine pasijansa. Štaviše, beše to još najranijih dana, najpre kad sam iskušao tehniku stvaranja efekta u postprodukciji, a zatim sa vama podelio i nekoliko video klipova. Posle sam se iskušavao ponovo (ovde i ovde), ali to su bile incidentalne situacije.

Da vas podsetim: tilt-shift je posebna tehnika koja se dobija specijalnim objektivima čija osa je smaknuta iz sredine. Dve su osnovne namene upotrebe tih objektiva: najpre da kompenzuju geometrijsku

U prirodi, fotoaparat kao kamera

Park Yosemite mi nije ni po čemu posebno drag, osim po činjenici da je Ansel Adams tamo stvorio neka od svojih najvećih dela. Želim sa vama da podelim sledeći video iz drugog razloga, reći ću vam kojeg. Prvo pogledajte ovo pažljivo. I to razvucite preko celog ekrana, ne bilo vam zapoveđeno, da pukne slika u punom sjaju.

Dakle, šta velite? E, ovo je kombinacija tzv. timelapse kadrova (serija fotografija u nizu) i sve je načinjeno fotoaparatom. E, u tome je fora.

Elem, sve više fotoaparata ima opciju za snimanje u HD rezoluciji, a skoro svi noviji imaju tzv… Nastavite sa čitanjem >>

Google u slavu Luja Dagera

Danas je tačno 224 godine od rođenja jednog od pionira fotografije i Google u to ime objavljuje prikladni doodle.
Istražite više o Luju Dageru

Louis-Jacques-Mandé Daguerre je rođen 18. novembra 1787. godine u Parizu. Umetnik posvećen arhitekturi i pozorištu, a sa poznavanjem hemije, bio je skoro idealan da se nađe na pomoći Niseforu Nijepsu, kreatoru prve fotografije u današnjem smislu te reči… Nastavite sa čitanjem >>

Kalkulator zlatnog sata

Ako se bavite fotografijom van kuće, onda vam je saznanje o vremenu zlatnog sata potrebno.
Verovatno znate za pojam “zlatni sat”. A ako ste ga okušali objektivom svog fotoaparata, onda znate da je to jedan od onih čarobnih momenata kad ne možete da pogrešite: čak i vazduh ima nekakvu neobjašnjivu, sjajnu boju koja daje ekstra utisak sceni koju slikate.

Samo da vas podsetim na jednu letošnju fotku dana koju sam uspeo da učinim zanimljivom samo zahvaljujući zlatnom svetlu… Nastavite sa čitanjem >>

Jean-François Rauzier: hiperfotografije

Nova definicija fotografije, izrečena okom umetnika i tehnikom digitalne fotografije, uvodi nas u dubinu detaljnosti koju smo do sada viđali samo na nekim tehničkim egzibicijama.
Jean-François Rauzier je francuski fotograf, od 1976. diplomac škole koja nosi ime Luja Limijera. Radeći kao profesionalni fotograf, tiho je razvijao neke inovativne tehnike montaže složenih fotografija. Kockice su se složile na planu digitalne fotografije: od 2002. godine, Rauzier nastupa kao tvorac tehnike hiperfotografije. Reč je o virtuelnim slikama koje se sastoje od više stotina fotografija izvedenih teleobjektivom i sastavljenih u procesu digitalne postprodukcije.

I poslednji deo koji ću prevesti iz biografije ovog umetnika:

In his monumental works he mixes the infinitely big and the infinitesimal, in a profusion of details so unusual as fascinating. The image thus recomposed numerically gives way to the dreamlike world of the artist.
U svojim monumentalnim radovima, on meša beskonačno veliko i infinitezimalno, sa neizmernom detaljnošću koja je kako neobična, tako i fascinantna. Slika koja je tako numerički preuređena vodi nas u umetnikov svet snoviđenja.
Naizgled trivijalna fotografija... Iznenadićete se kada budete pregledali konac na dugmadima na kaputu čoveka na slici (to je, inače, sam autor). O fugnama među ciglama da i ne govorimo.  Slobodni ste da prebrojite svaku travčicu u žardinjerama na vrhu zgrade.

Preneću i svoje iskustvo: ovo zaista mora da se nazove posebnim imenom. Znate već: priđete nekoj online galeriji fotki, pa pretrčite pedeset fotografija za pet minuta. Znam da ste to učinili mnogo puta (i ja sam), sve govoreći “nemam vremena”. E, pa za ovo ćete morati da imate vremena… Evo primera.… Nastavite sa čitanjem >>

Novi algoritam za JPEG kompresiju

Baš me briga za algoritam, nego ovo zaista izgleda fascinantno. Bude li ugrađeno u fotoaparate, izazvaće revoluciju u potrošačkoj elektronici.
(E, ovo je pravo mesto za intro tekst od juče…)

Pišući juče na temu problema sa previše piksela u fotoaparatima, dokačio sam se na čas i kaskadnog problema sa JPEG kompresijom, koja je takva da proizvodi gubitke na slici. Nalik principu psihoakustike, gde je MP3 dovoljan u zvučnom prostoru prosečnog slušaoca, JPEG slike funkcionišu na sličnom obrascu dovoljne preciznosti koja se kompenzuje manjim gabaritom datoteke ili poništavanjem gubitka prilikom smanjivanja dimenzija slike.

Sve su to prilično složene priče i idu u prostor dosadnih rasprava: u praksi najčešće prepuštamo pouzdanim programima za obradu slika da odluče umesto nas koji će algoritam biti primenjen nad slikom – i za koje svrhe. Recimo, ako koristite Photoshop, sasvim sigurno znate za opciju čuvanja Save for Web (sačuvaj za veb), koja postiže optimum između veličine slike i očuvanog kvaliteta tokom kompresije. No, i tada je lako preterati, jer se u praksi pokazalo da nije svejedno koji od algoritama JPEG kompresije treba birati u odnosu na polazni sadržaj i željeni rezultat.

Slične tehnologije se ugrađuju i u uređaje: u digitalne fotoaparate, u telefone i razne druge sprave koje rade sa fotografijama. Problem sa tim uređajima je u tome što, u cilju uštede struje iz baterija, algoritmi bivaju optimizovani (čitaj: okljašteni) na meru koja dovodi krajnji rezultat u pitanje…

Fascinantni novi algoritam za JPEG kompresiju

Pre nekoliko dana, na netu je osvanula usluga JPEGmini: reč je o online usluzi koja garantuje višestruku kompresiju vaših fotografija bez iole vidljivog gubitka. A pritom, mogući dobici su čak i do 1:6!… Nastavite sa čitanjem >>

Da li ste postali žrtva previše (mega)piksela?

Tržište je neumoljivo zatrpano potrošačkom elektronikom “velike moći” koja ponekad prevazilazi logičan izbor, jer ukupan kvalitet pada. To verovatno nije nigde toliko očigledno nego kada je reč o digitalnim fotoaparatima niskog cenovnog ranga.
[EDIT — Iz potpuno nejasnog razloga, pogrešio sam, a da nisam primetio ni posle dve revizije: bio je objavljen intro pasus od jednog drugog članka, tek u crticama spremljenog za objavljivanje:
Baš me briga za algoritam, nego ovo zaista izgleda fascinantno. Bude li ugrađeno u fotoaparate, izazvaće revoluciju u potrošačkoj elektronici.
Izvinjenje čitaocima.]

Artefakti kompresije se primećuju čak i na sitnim slikama poput ove desno.

JPEG je nezahvalan format: iako najpopularniji od svih formata za slike, a pogotovo za fotografije, predstavlja mač sa dve oštrice zbog algoritama koji podrazumevaju gubitke. U određenim uslovima, ti gubici ne samo da postaju vidljivi kao ružni artefakti na fotkama, nego svaka dalja manipulacija slikom dovodi do kumulativnog efekta koji izaziva propast.

Nažalost, to je ono što vidim na mnogim fotoaparatima nove generacije. Čak i kad raspolažu (za svoj kontekst) odličnom optikom, fotoaparati ponekad kompresuju fotke pre skladištenja korišćenjem brzih algoritama. A brzo, kuso: u kombinaciji sa malenim senzorima sa previše piksela koji zbog gustine i povećanog ISO faktora trpe razne distorzije, ostaje mnogo “fleka” na slikama, pogotovo na tamnim površinama. Da bi se to kompenzovalo, u fotoaparat se onda ugrađuju neizbežni (takođe brzi, ergo vrljavi) algoritmi za kompenzaciju šuma, koji izazivaju efekat “voštane slike”. Kad se to sačuva kao JPEG, popravke više nema; fotka ostaje digitalno đubre. To posle može da se popravi samo tako što će biti drastično smanjeno, otprilike sa 12-14 Mpix na 3-4 Mpix, pa i manje. Ali, poenta je da do manje slike prihvatljivog kvaliteta dolazite putem koji niste morali da prelazite.

U prevodu na srpski: proizvođači fotoaparata od gotovog prave veresiju samo zato što je potera za megapikselima, iz nekog volšebnog i meni neobjašnjivog razloga, najefikasniji marketinški jadac u prodaji digitalnih fotoaparata. Kupili ste fotoaparat verujući reklami “čak 14 Mpix”, ne znajući da biste bolje prošli da ste kupili fotoaparat od 6 Mpix za iste potrebe.

Iz razgovora sa poznanicima koji su kupili digitalni fotoaparat, dolazim do zaključka da 90% kupaca te opreme ne može odmah da shvati zbog čega su se navukli na tanak led kupujući “silne megapiksele”. Doživeo sam simpatičnu i poučnu epizodu u kojoj me je jedan ne baš iskusan korisnik digitalnog fotoaparata uveravao da njegov džepni mališa radi “duplo bolje” nego moja šest godina stara konjina (a model star čak sedam godina), jer on ima “čak 14 Mpix”, a moj aparat “samo 7 Mpix”. A onda sam mu ispričao kako je Canon u jednom trenutku, baš u G seriji čiji fotoaparat imam, spustio rezoluciju senzora sa 14 na 10 Mpix u sledećem modelu, time drastično poboljšao kvalitet rezultujućih fotografija, a najzad tako i povratio poljuljanu popularnost te serije na tržištu… A poslednja tri modela G serije zadržavaju taj senzor.

Ovo je vredno malo duže priče.… Nastavite sa čitanjem >>

Lično iskustvo sa proporcijama fotografije

Prema nekim izvorima, proporcija fotografije je jedini neposredni atribut koji utiče na dramatičnost scene. Lično, mislim da je pre bitan uticaj na kompoziciju, ali to je rasprava koja ne bi imala smisla.
U jednoj ličnoj prepisci, postavljeno mi je pitanje zašto toliko insistiram na kvadratnom izrezu na svojim fotografijama. Najbolji odgovor je onaj koji je i najviše demagoški od svih: a zašto da ne! A dugi odgovor glasi da prilično često eksperimentišem sa izrezima raznih zadatih proporcija. To zavisi od sadržaja, kompozicije, mogućnosti da stvorim kombinaciju izreza i odnosa na slici ili, prosto, nekakvog trenutnog poricaja d anešto uradim na jedan ili drugi način.

Osim izreza 1:1, najčešći su mi 3:2 i 16:9, a retko ostavim originalni 4:3, koliko imam iz fotoaparata, još ređe koristim neke druge proporcije; slobodni izrez skoro nikad ne koristim. Nekako mi je najdraža proporcija 16:9 – kreatori HDTV formata znaju šta rade; zlatni presek je ovde najdominantnije izražen ako se koristi kako treba. A format 1:1 je stabilan i lako uklopiv, dozvoljava čak i tako blasfemične kompozicije kao što je objekat u strogoj sredini. Pride, vrlo se dobro vizuelno uklapa u raspored na stranici Suštine pasijansa, što nije za bacanje.

Različite proporcije fotki tokom poslednjih par nedelja... Gle stvarno, poslednje četiri su kvadratne. To je slučajno!