Poslednja misterija o Suštini pasijansa (ili: Kako sam prestao da brinem i odlučio da zadržim blog i posle deset godina postojanja, usput otkrivajući poslednju tajnu)

Kada radiš nešto neobavezno, ne treba da imaš očekivanja, jer uvek ispadne drugačije nego što zamišljaš na početku. Ispostavilo se pak da to “drugačije” ne znači nužno i “lošije”. Jedno se izjalovi, ali se desi drugo što nisi ni slutio. Suština pasijansa je preživela mnoge obrte bez kojih ne bi bila to što je danas.

Biće mi potrebno više koncentracije nego snage i više pameti nego sreće da ovim pisanjem postignem ono što sam zamislio, jer ovaj pasus započinjem svega dva sata pre trenutka kada se tradicionalno obeležava godišnjica Suštine pasijansa. A dva sata je prekratko da bih uspeo da napišem baš kratak tekst; za tako kratko vreme, sposoban sam da napišem samo dugu, predugu tiradu.

Oksimoron? Ne: vrlo dobro znam šta govorim. Verujte mi na reč: ako nikad niste pisali jezgrovite tekstove, nemate ni najblažu predstavu koliko je mukotrpan i dugotrajan posao napisati dovoljno kratko da ne biste potrošili tri uzdaha više tuđeg vremena nego što je to pristojno. Za svaki slučaj: izvinjavam se zbog toga.

Deset godina sa vama

A zašto žurim? Zato što nisam stigao ranije, a valja zadovoljiti tradiciju. Trenutak objavljivanja ovog priloga je obeležje deset punih godina od prvog priloga na blogu, što sam do sada uvek obeležavao barem simboličnom čestitkom samom sebi i čitaocima koji ostaju uz blog. Ovog puta, ulog je znatno veći. Ne, nije reč o nekakvom uzavrelom osećanju metafizičkog ispunjenja koje okrugli broj tobože izaziva, još manje je to kič-praksa galame koja prati klicanje na ključnim mestima govora koji su nužni kao folklor svih jubileja. Nego je reč o ključnom pogledu u ogledalo.

Elem, šta sad biva dalje?

Nastavite sa čitanjem… “Poslednja misterija o Suštini pasijansa (ili: Kako sam prestao da brinem i odlučio da zadržim blog i posle deset godina postojanja, usput otkrivajući poslednju tajnu)”

Hemija vatrometa

Četvrti jul. Ovde smo zaboravili na nekadašnji državni praznik, kao da je bitno. Ameri će danas da se izubijaju od pregorelog roštilja i kiselog piva, a uveče, zna se: vatromet. Petljajući po svojim standardnim izvorima, pronašao sam nešto zanimljvo: priču o hemiji vatrometa.

Da vas podsetim ako ste zaboravili: sodium je natrijum, potassium je kalijum, copper je bakar, a ostalo ćete prepoznati lako.

Nastavite sa čitanjem… “Hemija vatrometa”

Neven, što bi danas rekli, S01E01

E, čik odolite!

A razlog za ovaj vanredno dugi jutarnji prilog radnim danom nije samo provokacija, već i jubilej: danas se navršava 180 godina od rođenja čika-Jove Zmaja.

Prisećanje na inženjera, pronalazača, vizionara i genija (koji ipak nije bio naučnik)

Molim za reč.

Pre toga, da se prisetimo. Doduše, na engleskom, ali verovatno ćete razumeti dovoljno čak i ako niste baš vični tom jeziku.

I reč.

Nastavite sa čitanjem… “Prisećanje na inženjera, pronalazača, vizionara i genija (koji ipak nije bio naučnik)”

Zapažanja Glugenija Svemogućeg (intervju)

Dugo smo čekali na odobrenje za intervju. Kad smo ga najzad dobili, sve sa zakazanim vremenom, shvatili smo da nemamo pripremljena pitanja. Glugenije Svemogući se tada pokazao kao veliki laf: rekao je da će nas primiti bez obzira na to što ne zna koja pitanja ćemo mu postaviti. Reče nešto o tome da će svakako reći šta je naumio, ali to baš nismo najbolje razumeli…

* Hvala vam što ste nas primili uz tako kratak rok najave. Za početak, recite nam nešto o svom odnosu prema Suštini pasijansa i, pogotovo, zašto se tako retko oglašavate na blogu.

Što sam mnogo godina iz njih bar mogao? Koji smo mišljenja da u budućnost ono što tog pričanja pisca jedne o svemu tome ukratko.Naravno, nema. I ne potrebi po meri svojih činiti, a šta ne. Na svoje delo da pripovedanju koje ima za suštinu i smisao. Jedan naš pisac i – osvetli bar malo.

Moralnu odgovornost za ono, tu istu čovekovu sudbinu sebe očekuje da kaže. Postojanja, na kraju krajeva, sve su po mom mišljenju. Što joj je neobično? Što sam mnogo godina iz njih bar mogao? Koji smo mišljenja da u budućnost ono što tog pričanja pisca jedne o svemu tome ukratko. Kako ne saznati, rekao jedan, suštinu i smisao minulih pasijansa.

Nastavite sa čitanjem… “Zapažanja Glugenija Svemogućeg (intervju)”

Kako vam drago

Pa ceo svet je glumište
gde ljudi svi i žene glume;
Svak se pojavi tu i ode;
i odglumi u svom životu mnoge uloge
kroz sedam činova.

Da li ste znali da sveukupna Šekspirova dela sadrže 138.198 zareza, 26.794 dvotački i Svet kao pozornica15.785 znakova pitanja; da se uši u njegovim dramama spominju 401 put, ljubav 2.259, a mržnja 183 puta; da nam je đuture ostavio 884.647 reči, u ukupno 31.959 govora dramskih likova, u 118.406 stihova?

Niko od autoriteta za Šekspira ne može staviti ruku u vatru za to kako se tačno piše njegovo prezime, možda ponajviše zbog činjenice da ni on sam nije bio siguran u to – od pet sačuvanih potpisa (Shaksp, Shakespe, Shakspe, Shakspere, Shakspeare) ni jedan nije onaj koji danas upotrebljavamo (Shakespeare).

Ne znamo ni kada je rođen, no jedna od samo nekoliko stvari koje zasigurno znamo o njemu je da je kršten 26. aprila, tako da se današnji dan i obeležava kao jedna od njegovih godišnjica (mada je i to diskutabilno, jer je reč o datumu zabeleženom po julijanskom kalendaru, čime je primenjena logika koja je potpuno suprotna u odnosu na naše pravoslavne kalendarske fetiše).

P.S. Ako vas interesuje još zanimljivih činjenica o starom bardu, onda knjigu iz gornje ilustracije u šake. Brajson je svojevrsni ludak, dobro ćete se zabaviti.