U prolazu

Tek kasnije sam primetio. A u stvari baš zbog toga je utisak i jači…

Juče sam u žurbi (i u “špicu”) tabanskim galopom prošao od Beograđanke do Doma omladine. Osvetljeni izlozi. Svetleće reklame. Novogodišnja rasveta ulica. Ljudi. Pešaci. Pored svih njih sam prolazio kao i da nisu tu.

Tako su mi i promakli. Više i ne znam kada su mi se vratili u misao. Rekao bih da su vršnjaci mojih roditelja. Fino ubundani.

I drže se za ruke.

U sedmoj deceniji života…

2 komentara na temu “U prolazu”

  1. Primećujem da to što se Jasna i ja stalno držimo za ruke privlači pažnju prolaznika. Meni takav gest nije ni čudan ni stran. Idemo zajedno kroz život, jedno smo uz drugo i čvrsto se držimo jedno za drugo. Pa zašto onda ne bismo i ulicom tako?

  2. Čekaj da vidim koliko me služi sećanje…

    Na početku ona i on su zaljubljeni.

    Na početku ona i on se drže za ruke.

    Tako je na početku.

    Držite se što češće za ruke i nikada se nećete sa setom prisećati lepote početka. Jer, uvek ćete biti… na početku.

Komentari su onemogućeni.