ACTA epopeja: đubrad podvila repove

Potrebno je da budete upoznati sa kriminalnim saopštenjem Ministarstva prosvete i nauke Republike Srbije. Ovo je STRAŠNO! Zašto se u Srbiji Ministarstvo prosvete i nauke bavi trgovinskim sporazumom o sprečavanju falsifikata?

Piraterija, delatnost za koju Ministarstvo obrazovanja i nauke veli da se ne bavi. A ministarstvo energetike se verovatno neće baviti dobijanjem novih hibrida krompira. A Ministarstvo zdravlja se neće baviti.. Dobro, oni se i tako ne bave ničim.

Znate koliko je kratka pamet prosečnog konzumenta informacija? Toliko da pri kraju pasusa neće pamtiti šta je pisalo na početku pasusa. Prosečni konzument informacija ne čita da bi saznao ili razmislio o nekoj stvari, nego da bi prekratio vreme. To je savršena podloga za uterivanje reda po kanonu korporacija, a uz upotrebu monopola sile kojim država raspolaže (to jest, kojim bi trebalo da raspolaže u svojstvu monopola).

Sledeći tekst je u celosti preuzet sa drugog sajta, što je po sporazumu ACTA zločinačko delo i ja sam sad lopov i kriminalac i licimur i demon. Istina, ima razlika – promenio sam dve reči koje su bile napisane neispravno (“спроразум”, “Еевропске”). Ali svejedno, jasno je ko je kakav. Ja sam kao ovaj sa slike, jer sam ukrao tekst od Vlade Srbije i ona sad više nema taj tekst jer sam ga ja ukrao i tako to.

– * –

Споразум ACTA није био ни предмет разматрања Министарства просвете и науке Републике Србије

Поводом нетачних информација које су се појавиле у медијима о приступању Србије ACTA споразуму, Министарство просвете и науке, саопштава следеће:
ACTA споразум није био ни предмет разматрања Министарства просвете и науке Републике Србије, нити га је Министарство предложило Влади Републике Србије на усвајање.
При законодавном регулисању појединих области живота и рада, Влада Републике Србије ће као и до сада своје законске предлоге хармонизовати у складу са законодавством Европске уније и примерима најбоље светске праксе.
При томе, Србија није измислила интернет, па ни правила његовог коришћења.

– * –

A sad da razlučimo šta ovde piše, jer poneko bi mogao i da nasedne na slatke reči.

Поводом нетачних информација које су се појавиле у медијима о приступању Србије ACTA споразуму…

Zapamtite ovo, trebaće.

ACTA споразум није био ни предмет разматрања Министарства просвете и науке Републике Србије

Neće ni biti. Objasniću zašto.

нити га је Министарство предложило Влади Републике Србије на усвајање.

Jeb’o vas ovaj birokratski ton da vas jeb’o. Dva od tri siromaška koji ovo pročitaju misliće da to tako treba. Misliće možda i da ćete posle predložiti sporazum na usvajanje, jer bože moj, znate vi šta radite.

Čekaćemo da Evropa nakon pristupanja Srbije kandidaturi za članstvo u Velikom Sranju sama ponudi paket zakona i pravila koje je već sama donela. To znači da će Srbija revno i u maniru vernog kučeta da donese sve zakone i potpiše sve sporazume koje Evropa naloži.

При законодавном регулисању појединих области живота и рада, Влада Републике Србије ће као и до сада своје законске предлоге хармонизовати у складу са законодавством Европске уније и примерима најбоље светске праксе.

AHA! Tako, dakle. Čekaćemo da Evropa nakon pristupanja Srbije kandidaturi za članstvo u Velikom Sranju sama ponudi paket zakona i pravila koje je već sama donela. To znači da će Srbija revno i u maniru vernog kučeta da donese sve zakone i potpiše sve sporazume koje Evropa naloži. I kao i uvek, preporuke EU će biti predstavljene u javnosti kao obaveza – iako ni o kakvoj obavezi nema govora. A glupi puk će, kao i obično, to da primi zdravo za gotovo.

Zato informacije o pristupanju Srbije sporazumu ACTA (a ne ACTA sporazumu, jeb’o vas koridor deset da vas jeb’o) nisu netačne, barem kada je reč o nameri i perspektivi. To što Srbija neće pristupiti sporazumu ACTA sad odmah, u ponedeljak u pola deset, nije nikakvo merilo za “hoću-neću”.

При томе, Србија није измислила интернет, па ни правила његовог коришћења.

Voleo bih da znam ime i prezime budaletine koja je napisala ovu rečenicu.

U jednoj jedinoj rečenici dva nezavisna salta! Pa to je već uspeh!Ili će pre biti da ovo nije budaletina, nego genije: u jednoj jedinoj rečenici dva nezavisna salta? Pa to je već uspeh!

Kao prvo, nema mesta za mitomaniju. Tačno je, Srbija nije izmislila Internet (jeb’o vas ministar tako nepismene da vas jeb’o, reč “Internet”, kao ime tehničkog entiteta, odavno se piše velikim slovom). Ali čak i da se to jeste desilo, sporazum ACTA nije nešto što se nužno vezuje za nekog ko je nešto izmislio, a što je u vezi sa Internetom. Sporazum ACTA je sredstvo kupovine državnog aparata satelitskih državica, pogotovo onog represivnog, od strane kompanija koje su nesposobne da prilagode svoje poslovne modele 21. veku. Govoriti da je kopiranje datoteke krađa više nema uporište u zdravoj pameti.

Kao drugo, sporazum ACTA nema nikakve veze sa pravilima korišćenja Interneta, jer nešto poput “pravila korišćenja Interneta” ne postoji osim u tehničkom domenu. Sporazum ACTA, ako je iko u Ministarstvu prosvete i nauke proverio (kad se već našao prozvan, iako taj sporazum nije predmet za to ministarstvo), predstavlja skraćenicu za Anti-Counterfeiting Trade Agreement – za slučaj da se u ministarstvu nauke ne nađe neko ko zna engleski, prevodim ovo bez naplate: trgovinski sporazum o sprečavanju falsifikata. Internet je medij. O čemu vi to pričate?

Zašto se u Srbiji Ministarstvo prosvete i nauke bavi trgovinskim sporazumom o sprečavanju falsifikata?

Gospodo: koga bre vi to zajebavate?

– * –

Ali, ovde postoji još veći problem. To je problem eufemizma. Sprečavanje falsifikata je regulisano pre boga oca decenija serijama međunarodnih sporazuma i državnih zakona i robnoj marci, žigu, autorskom pravu i boktepita kakvim još pravilnicima koje danas uvažava ceo svet (osim pirata). Pitanje piraterije i lažnog predstavljanja proizvoda je uključeno u te zakone i apsolutno se pokriva potrebom da se eksplicitni kriminal eksplicitno i goni.

Problem je u tome što je Internet postao previše slobodan medij koji ne ide državama, korporacijama i raznim profitnim organizacijama pod kapu.Problem je, međutim, u tome što je Internet postao previše slobodan medij koji ne ide državama, korporacijama i raznim profitnim organizacijama pod kapu. Piraterija je tu sporedan problem. Pravi trik je u uspostavljanju mehanizama za sprečavanje nepoželjnih da iznose mišljenje koje imaju. Primera radi, ACTA će učiniti legitimnim, možda i retroaktivno (videćemo) da mene, posle ovakvog pisanja o majmunima koji sede u Vladi Srbije i rade na tome da nas učlane u Veliko Sranje, pojede mrak na 48 sati, a blog za to vreme volšebno bude izbrisan. Pa neka bude: napraviću ja blog opet, ispočetka, ako treba.

Kapiram da vam nije najjasnije zašto se žestim i zašto pokušavam da pokažem da imam veća muda od Vlade Srbije (kao da je to neki problem). Ako je vama lepo to što su đubrad podvila repove i što će izazvati kapitalni problem ako Srbija pristupi ovom sporazumu, možda bi bilo vreme da pitate vašu decu kakav svet žele da im ostavite. Ako pristupimo tom sramnom sporazumu, nećemo se izvući nikad, a uslediće svašta o čemu se rukovodstvo države više nikad neće pitati.

Dok mislite o tome, zapitajte se zašto su visoko uređene zemlje kao što su SAD, Kanada i Novi Zeland ušle u pregovore oko sporazuma ACTA u režimu državne tajne. Kakve to jebene tajne mogu da postoje u trgovinskom sporazumu o sprečavanju falsifikata? Pa nisu falsifikatori teroristi, jeb’o vas Krkobabić da vas jeb’o! Falsifikatori su, prosto, lopovi. To je stvar za policiju. Ljudi koji koriste Internet i razmenjuju datoteke u režimu ličnog kontakta, rade ono isto što su nekad radili sa knjigama, pločama, časopisima. Niko nije smatrao krađom kad moj drug i ja jedan drugom damo po pet ploča na slušanje. Ili kad mu ja snimim kompilaciju Led Zeppelina na kasetu. I sad je slanje jednog MP3 fajla krivično delo? Jebote, koji idiot neko treba da bude pa da to tako razume?

Mada, kad razmislim malo bolje, poznajem neke pandure koji baš tako tzv. rezonuju.

$#$

6 komentara na temu “ACTA epopeja: đubrad podvila repove”

  1. “…orah, kopah izjedoše turci, čuvah ovce pojedoše vuci, uzeh pušku odoh u hajduke…”

  2. “…најбоље светске праксе” су небулоза која је одавно убачена у наше законе, ресавском методом, откако су избачени стандарди. Погледати закон о лековима. Ако су закони СФРЈ имали рупа, ово је тунел да пролазе возови. Нема дефиниције, само слободна судијска процена шта је та добра пракса а шта није.

    “хармонизовати у складу са законодавством” – аха, дакле усклађивати у складу, одлично, јебо вас ваш преводилац који оде на паузу за сваку шесту реч.

    Што се лепо не прогласимо колонијом ЕЗа, пошаљемо камион у Брисел да нам натоваре две-три пишле бирократа да нам буду влада, и оканемо се овог позоришта где као имамо некакву скупштину која као пише законе. Не пише, него их доноси… поштар. А ми онда, јелте, у ајдуке. Турци узимали десетину па се ишло, ови узимају у 15:00 а народ се све нећка. Ма шта нећка, мисле да им је боље.

    А то да ли је ситан нистовар музике и филмова крађа или није – то је питање оптике. На слободном тржишту би можда и било, али откад ово тржиште није слободно, ихај. Нити су нас пуштали да слободно извозимо (колико наших бендова је ефективно могло да намлати паре на макар европској турнеји, колико наше хране је могло да се извезе али су одуговлачили са преговорима и измишљали сто заврзлама, колико смо свог знања могли да применимо код себе али Немачка држи подмићивање страних купаца за легално итд итд), нити су нам продавали по овдашњој тржишној цени. Они своје тржиште затворе за нас, а наше има да је отворено за њих. И нашим тзв. “властима” је то данас нормално, јер су плаћени да им буде нормално.

    (И, овај, интернет би ипак ишао малим словом јер није установа – то је инфраструктура. Да постоји зграда, усправни одбор, директор, и фирма која се зове Интернет, онда да, али интернет је инсталација попут железнице, друмова, струје, водовода.)

    1. Jako često mi odzvanja jedna replika… Moj rođak iz Slovenije, vlasnik veoma uspešne male firme u oblasti informatike, na moje pitanje “pa kako vam je sad u EU”, odgovara:

      – Nisam baš siguran, jer mi je jako teško da konsolidujem sve račune koje plaćam, ali mislim da ne plaćamo ništa za korišćenje trotoara. Sve drugo košta. Redovni mesečni računi u zbiru su više nego duplo veći nego pre.

      A razgovor beše vođen u proleće 2008, bilo je prošlo samo godinu dana od učlanjenja Slovenije u EU.

      Valjalo bi da aktiviram onaj stari pridev koji je ispalio jedan moj drug pre mnogo godina: “grambiciozan”. Vrlo dobro opisuje svojstvo nastupa ovdašnjih političara koji o EU pričaju kao da je pitanje života ili smrti.

      Inače, već su počeli sa drugim talasom demagogije: “i budite načisto: neće nam biti bolje odmah, nego za petnaest, dvadeset godina po učlanjenju”.

      More, da se nose u tri lepe pizde materine svi redom.

      Ah, da: WTO. Reći ću samo ovoliko: Monsanto je najveći proizvođač semena kukuruza na svetu. Stoka NE ŽELI da jede taj kukuruz u zrnu, nego isključivo u proizvodima. Sapienti sat.

Komentari su onemogućeni.