Slučajevi (8): Stolar Kušakov

Koliko flastera čoveku treba da bi kupio tutkalo? I šta onda biva?

– * –

Stolar Kušakov

Bio jednom neki stolar. Zvao se Kušakov.

Jednoga dana, izašao on iz kuće i pošao u radnju da kupi tutkalo. Sneg je kopnio i na ulici je bilo veoma klizavo.

Stolar pređe nekoliko koraka, poklizne se, pade i razbije čelo.

– Eh! – reče stolar, ustade, pođe u apoteku, kupi flaster i zalepi ga sebi na čelo.

Ali, čim izađe na ulicu i napravi nekoliko koraka, opet se okliznu, pade i razbi nos.

– Fuj! – reče stolar, pođe u apoteku, kupi flaster i zalepi ga sebi na nos.

Vi tako često padate i razbijate se da vam savetujem da kupite nekoliko rolni flastera.

Potom opet izađe na ulicu, opet se oklizne, pade i razbije obraz.

Nastavite sa čitanjem… “Slučajevi (8): Stolar Kušakov”

Poslat na lomaču zbog nauke

Na današnji dan pre ne tako mnogo vekova, pala je najpoznatija žrtva napretka u istoriji Inkvizicije…

Giordano Bruno (1548 - 1600)Giordano Bruno je rođen kao Filippo Bruno 1548. godine u okolini Napulja. Školovan među Augustincima, kao junoša se priklonio Dominikanskom redu, gde se i zamonašio u 24. godini života. U to vreme, pročula se njegova veština pamćenja. Reč je o tome da je razvio specifičnu mnemoničku tehniku koja mu je omogućavala da upamti veliku količinu zapisanog teksta. To ga je čak dovelo pred papu Pija V pred kojim je demonstrirao to znanje.

No, Bruno je imao peh razmišljanja svojom glavom, što je u 16. veku bilo možda čak i opasnije nego u vreme socijalizma. Odmetnuo se iz monaškog života posle jedanaest godina, a nakon što je već počeo da luta i prihvata ideje koje nisu išle pod kapu katoličke crkve. Prvi put je uzet na zub kada je uhvaćen sa nekim prepisima radova Erazma Roterdamskog, koji je bio anatemisan od strane crkve. Poricao je dogme, smatrajući da su religija i filozofija nespojive (ajdeee!). Smatra se autorom panteističke ideje da se sve sastoji od večne supstance, što dalje znači da su bog i priroda jedno te isto.

E, sad tu idu neka objašnjenja tih filozofskih antisholastičkih principa koja zvuče kao da ih je Edvard Kardelj diktirao Stanetu Dolancu kad su obojica bili mrtvi pijani, pa ne umem da raščivijam, a neću tek tako da prepisujem.

Nastavite sa čitanjem… “Poslat na lomaču zbog nauke”

Skok sa stene u vodu

Upoznajte adrenalinskog majstora.

Ne mogu da premerim koliko je ovo rizično (ili nije), jer perspektiva je ozbiljno narušena širokim uglom objektiva na toj kameri. Sve deluje dalje nego što zaista jeste.

Fotografija dana, 16. februar 2012

Ponekad vidim tu sliku pre nego što sam i pomislio da uzmem fotoaparat u ruke. U tim trenucima mi više nije bitno šta će drugi da vide: važno je da dobijem to što sam zamislio.

Večerašnji rad je puko preslišavanje. Neko će možda čak i natuknuti da je takav pristup prosti alibi. Ali ako je tako, onda je cela jedna klasa umetnika s prve polovine prošlog veka živela neki svoj alibi.

Uglavnom, oprao sam teglu u kojoj držim posebno zamišljenu mešavinu nekih aromatizovanih čajeva; dobro su ambalažirani, pa nema problema da budu na svetlom, to jest u tegli na kuhinjskom pultu (svaka kesica je u crnoj kovertici). Ostavio sam da se tegla dobro osuši na peći, a onda sam krenuo da je punim. Dok je tako tegla stajala na stolu, ugledao sam prizor koji sam morao da uslikam, gotovo odmah znajući šta želim da dobijem, a ovog puta znajući i kako da izvedem. Ama – znam li, upitao sam sebe pošteno. Aj’ da vidim, rekoh sebi.

Fotografija dana za 16. februar 2012.

Da ne kažem baš da je bilo iz cuga: bila je ovo peta od sedam ekspozicija i još pri slikanju sam pretpostavio da je to ta. Do kvadratnog izreza sam došao kasnije – radilo je bolje od horizontalne kompozicije. Boje sam namerno okrenuo u žutu stranu preko promene temperature boja, mada ne previše. Zatamnio sam levo i desno krilo, tek da ništa ne iskoči iz kadra – i to je bilo to. Obrada nije trajala ni dva minuta. Mišn akomplišd. Hot smile