Fotografija dana, 5. februar 2012

Gledam ja njega, gleda on mene, gledam ja njega… Gledasmo se tako letnji dan do podne, a onda sam potegao fotoaparat…

 

Prilikom nedavnog ronjenja u električnu džunglu iza stola, u patetičnoj nameri da pokupim prašinu usisivačem, naleteo sam na mali šraf. Ostao je na podu posle ko zna koje operacije nad hardverom, verovatno kad sam nedavno rashodovao stari računar. I evo ga, već nekoliko dana stoji na mom stolu jer mi mrsko da potegnem 50 cm do fioke u kojoj se nalazi kesica sa šakom šrafova za hardver…

Danas nisam izlazio iz kuće, nije mi se dalo da se bavim snegom ni u kom kontekstu, pa mi pad na pamet da napravim makro sa tim komadićem. Opet sam nakupio neke silne besplatne presete na netu, pa sam hteo da se poigram njima – a tema ispade baš prigodna.

I tako, posle previše vremena provedenog u toj igri (i uz pomisao da bi trebalo da pobrišem sve presete i vratim se samostalnom podešavanju parametara Lightrooma), ispade jedna fotka koju sam jedva nekako izabrao među nekoliko kandidata:

Fotografija dana za 5. februar 2012.

Već su postojale distorzije boja u senkama: to lako dobijem ako koristim belo i žuto svetlo zajedno. Onda je neki preset učinio da se boje pomaknu u spektralnom krugu, a posle sam morao da malo stišam dobijeni reazultat. Uglavnom, operacija je uspela, jer sam prebrao presete i izveo scenu koja mi je po volji. Mišn akomplišd. Smile

7 komentara na temu “Fotografija dana, 5. februar 2012”

  1. Sticajem okolnosti sam video i ostale fotke i potajno tipovao izbor. I naravno, promašio! No, nemam primedbi.

    Šraf, šaraf, vijak, zavrtanj, brezon, samorezac, torban, imbus, svornjak, itd. su razni odomaćeni nazivi i oblici jednog krucijalnog izuma bez kog bi mašinstvo značajno drugačije izgledalo, ako bi ga uopšte i bilo bez NJ.V. Vijka – http://hr.wikipedia.org/wiki/Vijak. Dakle, vijak: od prese za kupus – do DNK!
    Suština njegove matematike i fizike je genijalno jednostavna i zato se izučavaju na prvim godinama mašinstva, uz obavezno projektovanje vijčane auto-dizalice. Njegove varijacije su neprebrojive i stalno napreduje.
    Možete li da zamislite vijak M64 sa okruglom glavom i maticom, koji trpi silu ekvivalentnu masi 90t i koji se steže, recimo, hemijskom olovkom?

    Priča o vijku je začeta još od Arhimedove zavojnice, ili još ranije. Postoji i spirala vezana za isto ime, ali ne treba Prkati Bojmove. Međutim, ono što danas obilato rade sa ovim izumom u auto industiji i još kojekude, “zarad zaštite proizvoda” je katastrofa. Ako ste ikad zavirili ispod haube nekog japanca novijeg datuma, dobro znate o čemu pričam.

    Veliki poZZdrav za NJ.V. Vijak!

    1. Ajde-de, nije beg cicija, kad si tako lepo elaborirao vijak, da te počastim sa svih petnajs komada, obaška da najavim šta spremam za večeras… 🙂 Elem:

      (klikni-der za sliku u punoj veličini 900×1120)

        1. Ama, napisao sam prosto “Klik”, ali u zagradama “manje”/”veće”, kao komanda.
          Kad se umesto komentara pojavila praznina postade mi jasno da je sokoćalo to i ukapiralo kao komandu ili ❓ tako nešto … (grmljmljmgmgna!)

        2. moj rođak Branko to zove: cucolj

Komentari su onemogućeni.