Kristalni brod

Before you slip into unconsciousness
I’d like to have another kiss
Another flashing chance at bliss
Another kiss, another kiss

„Šta bismo danas mogli da radimo?“ „Hajde da kutiju veličine dva puta dva metra pošaljemo da se sretne sa stenom veličine četiri puta četiri kilometra.“ „A zašto baš to da radimo?“ „Jer nam nedostaju podaci o stanju Sunčevog sistema pre četiri milijarde godina.“ „Aha, pa hajdemo onda, što da ne.“

I tako je raketa Evropske agencije za svemir Arijana drugog marta 2004. godine odnela u svemir svemirsku sondu Rozeta (Rosetta), kutiju od tri tone mase i dvanaest kubnih metara zapremine, nakrcanu svakakvim mernim instrumentima. Rozeta je imala ima dva dela, upravljački element (orbiter) i sletač (lander) nazvan File (Philae) veličine prosečne veš mašine. Opremljena sa deset solarnih panela, baterijama za skladištenje energije i priručnim motorima za fine korekcije putanje, Rozeta je krenula na svoj dugi, ravni put. Deset i po godina godina kasnije susrela se sa ružnim komadom mešavine leda i stenja veličine četiri puta četiri kilometra, kometom 67P/Churyumov–Gerasimenko (67P). Konačno, File se 12. novembra 2014. godine uspešno prikačio za 67P. Kako stvari stoje, mesto sletanja je ispalo nezgodno: trenutno se File nalazi u senci, tako da je ostao bez energije pa se sada nalazi u stanju čekanja na energiju koja će pristizati kako se kometa bude približavala Suncu.

Rozetin kosmički baletPored toliko drugih stvari koje je do sada učinila i koje će tek učiniti, Rozetina misija je nadmoćno demonstrirala elegantan način korišćenja efekta gravitacione praćke. O čemu se tu radi? Kretanja u svemiru su najlepši primer fizike u najčistijem obliku, neokaljanom bezveznim uticajima raznih sputavajućih sila (trenja ili otpora sredine). Ajnštajnova Opšta teorija relativnosti nam je (kroz princip ekvivalentnosti gravitacije i ubrzanog kretanja) donela uzbudljivu mogućnost da naš Sunčev sistem shvatimo kao prostorvreme promenljivih topoloških karakteristika i u punoj meri oslobođeno bilo kakvih masa i sila. Da, dobro ste pročitali: Sunce, Zemlja i ostale planete sa tačke gledišta Opšte teorije relativnosti zapravo ne postoje. Sve što postoji u našem najbližem kosmičkom okruženju možemo shvatiti kao jedno veliko nepokretno udubljenje u odnosu na koje i po čijoj se površini kreću druga, manja udubljenja. Majušno telo (kakva su sonda Rozeta i kometa 67P), dok se smuca po Sunčevom sistemu, možemo da posmatramo kao slobodno, usamljeno telo, koje se sve vreme po neravnoj površini tog udubljenja kreće pravolinijski. Fascinantno je sledeće: ako naše malo telo uleti u manje udubljenje na određeni način (dakle, određenom brzinom i pod određenim uglom, slično loptici za golf koja oštro menja pravac kretanja kada prebrzo stigne do rupe), ono će izaći iz njega brže nego što je ušlo (slično tenisu, u kome se ponekada desi da uzvratni udarac bude brži od početnog udarca)! Ovu dečiju igru klikera na grandioznom terenu našeg kosmičkog dvorišta odigrala je Rozeta četiri puta, tri puta sa prostorvremenskim udubljenjem poznatim kao planeta Zemlja i jednom sa prostorvremenskim udubljenjem koje zovemo crvena planeta Mars.

Stoga je današnja muzika za popodne pohvala kolektivnom uspehu generacija bića sa planete Zemlje koja su vekovima sakupljala znanje, čuvala ga, unapređivala i na razne načine primenjivala kao ljudski rod staru istinu: da je znanje korisno a neznanje beskorisno, da je pamet lepa a glupost odvratna, da je Nikola Tesla zanimljiv a patrijarh sve Rusije dosadan, da pokušavanje pomaže a prenemaganje otežava. Da biće jeste a nebiće nije.

Naša Pamet

Dok se kometa 67P, ne tako davno tek predstavnik najavljivača nesreća a sada tihi čuvar praiskonskih činjenica, približava Suncu topeći se i dobijajući privremenu atmosferu, mali istraživač ljudskih početaka File pozdravlja život odzvanjajućim vanvremenskim glasom Džima Morisona, istraživača, uzbunjivača, potkazivača ljudskog roda:

The crystal ship is being filled
A thousand girls, a thousand thrills
A million ways to spend your time
When we get back, I’ll drop a line

PS Povodom ovog teksta posebnu zahvalnost dugujem dr Milošu Mitraševiću, znaće on zbog čega.