Jesmo li pametniji od Galileja?

Da li prosečan Homo Sapiens ima prava da se smeje Galilejevim eksperimentima sa strmim ravnima i loptama?
I kao što rekoh onomad, jedna grupica dobrih momaka (momci u duši, inače sve ozbiljni ljudi) često se okuplja u blizini Suštine pasijansa. Budno motre šta se dešava i često komentarišu priloge. Imaju peh da pretežno misle svojom glavom, pa traže mesta na kojima se takva mentalna disciplina smatra vrlinom, a ne manom. Sa zadovoljstvom primećujem da im Suština pasijansa odgovara u takvom nastupu. Tu i tamo ih malo žacnem da posvete svoje razmišljanje ovome ili onome i da to pretvore u saradničko pisanije. U poslednje vreme ne moram ni to: sami prilože.

Ovoga puta, gostujući autor priloga je Miloš Babović.

– * –

Galileo - Nastupao je naučnim mišljenjem o svetu oko sebe u vreme kada je to bilo ravno zločinu.

Prvi moderni naučnik u istoriji, Galileo Galilej, u svoju monumentalnu knjigu Dijalog o dva glavna sistema sveta je uneo divnu poetsku sliku Nojeve barke koja pliva po moru i na kojoj se život odvija potpuno isto kao na kopnu – pušteni sa iste visine, kamenje i pera padaju na podlogu u isto vreme; voda se smrzava na nula stepeni Celzijusa; kompasi pokazuju isti sever. Ovaj tip ideje je sačekao dr Ajnštajna da dobije svoje ime: misaoni eksperiment (Gedankenexperiment). Provera ideje je sačekala gospodina Stivensona da nam podari parnu lokomotivu. I tako, mic po mic, ovu ideju sada stalno testiramo. Dok se vozimo auto-putem (ka Budimpešti ili Beču, svejedno je), deca na zadnjem sedištu prave isti džumbus kao i u stanu. Studentarija izvodi iste kerefeke, bili u Hajd Parku ili u vozu (u Inđiji ili Kalkuti, opet svejedno). I samo zato, sada je prosta i očigledna činjenica da se zakoni fizike ne menjaju pri ravnomernom kretanju (očigledna do te mere da se uči u osnovnoj školi) – u vreme Galileja bila je to nečuvena ideja za koju je bio potreban veliki um.… Nastavite sa čitanjem >>

Časovnik za sledećih deset hiljada godina

U srcu planine Sijera Diablo u zapadnom Teksasu, jedan časovnik sam sebe navija i koriguje. Čak odzvonjava neponovljive neponovljene melodije. I to je zamišljeno da bude tako sledećih 10.000 godina…
Sat za deset milenijuma? Gde ćemo tada biti? KAKVI ćemo tada biti?“Da li smo dobri preci?”, zapitao se autor ovog projekta. “Možemo li da učinimo nešto da čovečanstvo doživi potrebu opstanka kao izazov?”

Ova… Nastavite sa čitanjem >>

Fotografija dana, 2. novembar 2011

Hladno vreme, ergo voće. Vreme je da se pojedu ove mandarine…
Sve nešto gledam u veliku činiju, pa pre nego što sam se uhvatio mandarina, rešim da se okušam u kombinovanju boja. Istina, nije neka velika paleta, baš bi pasovalo da sam imao crvene jabuke i crno grožđe, ali ajde-de.

Ovih dana se nešto bavim granicama ugrađenog blica. Mogao sam da angažujem i spoljni blic (nažalost, nemam produžni kabl za blic; lična beleška: nabavi taj kabl) ili da pokušam sa raznim improvizovanim pomoćnim osvetljenjem, ali ovog puta zadatak je bio da se baš snađem u trivijalnom okruženju. Zato sam spustio snagu blica… Nastavite sa čitanjem >>

Edgar Alan Po – Gavran (17)

 

“Dosta ti govorit dadoh, crna ptico!” Tad ustadoh,
“U oluje divlje beži, što se kroz noć raskriliše!
Ne ostavljaj niti traga svojih laži kraj mog praga,
Meni je samoća draga! – odlazi sad iz te niše!
Iz mog srca kljun svoj vadi, nek ti trag se ovde zbriše!”
Reče Gavran: “Nikad više”.

(nastaviće se)
Ne ostavljaj niti traga svojih laži kraj mog praga, meni je samoća draga!

 … Nastavite sa čitanjem >>

Od izvora sto putića

Jedna grupica dobrih momaka (momci u duši, inače sve ozbiljni ljudi) često se okuplja u blizini Suštine pasijansa. Budno motre šta se dešava i često komentarišu priloge. Pride, neki od njih su agilni i toliko da mi se direktno obrate, pa onda razvijamo diskusije u svim smerovima.

Pre nekog vremena, razvio sam pakleni plan da iskoristim svaku priliku da dovučem te dobre momke (momke u duši, inače sve ozbiljne ljude) sa ove strane tezge na Suštini pasijansa. Da vide malo kako je to.

Jedan od tih dobrih momaka (momaka u duši, inače sve ozbiljnih ljudi) je i Boris Bjelošević, koji se osvrnuo na jedan zanimljiv pesmičuljak koji je prošao kroz pedesete, šezdesete, sedamdesete i, gle vraga, osamdesete. Đavo ga ter’o da mi pošalje mail, sve misleći da ću ja da preuzmem temu. Jok, bato: ta tema je tvoja, izvoli mikrofon, rekoh mu.

Udovoljio mi je.

– * –

Naleteh na TV-u na deo pesme. TV mi inače služi kao radio, pa mi privuče pogled tek kad je pre toga privukao sluh.

Zastanem, slušam, uživam. Uvek tako uradim kod ove pesme. Grba Neko bi rado brže-bolje pobegao od ov(akv)e pesme; i ja bih da sam je čuo u izvedbi New Seekersa.

Baš kao da su pobegli sa nekog takmičenja za Pesmu Evrovizije s kraja prošloga veka.… Nastavite sa čitanjem >>

Zastoj rada bloga

Ako ste iskusili zastoj rada Suštine pasijansa, niste jedini.

51% krivice snosi Loopia, koja sve angažovanije radi na tome da me izgubi kao klijenta.

49% krivice snosim ja, koji patim od sindroma lenjog dupeta i ne selim blog na drugo mesto.

Još bih se navukao na priču koja mi je servirana (mada ne mogu da osporim ljubaznost ekipe). Nego, bio sam godinama administrator jednog servera na netu i znam ponešto o tome kako se obezbeđuje nužna funkcionalnost nekog servisa, pogotovo plaćenog servisa.

Pokrenuću korake za preseljenje Suštine pasijansa na neko drugo mesto. Preporuke, one argumentovane i isključivo iz prve ruke, svakako… Nastavite sa čitanjem >>

Kalkulator zlatnog sata

Ako se bavite fotografijom van kuće, onda vam je saznanje o vremenu zlatnog sata potrebno.
Verovatno znate za pojam “zlatni sat”. A ako ste ga okušali objektivom svog fotoaparata, onda znate da je to jedan od onih čarobnih momenata kad ne možete da pogrešite: čak i vazduh ima nekakvu neobjašnjivu, sjajnu boju koja daje ekstra utisak sceni koju slikate.

Samo da vas podsetim na jednu letošnju fotku dana koju sam uspeo da učinim zanimljivom samo zahvaljujući zlatnom svetlu… Nastavite sa čitanjem >>