Istorija pobednika dokumentarne fotografije

Nedavno je osvanuo retrospektivni pregled pobednika najuglednijeg stalnog konkursa dokumentarne fotografije.

Fotožurnalizam je kategorija u kojoj pliva mnogo ribica i tek pokoja velika riba. Svedoci smo gomile kojekakvih reporterskih fotografija koje nisu ništa drugo nego ilustrativni detalj koji služi da održi trivijalni likovni ugođaj oko trivijalnih priča.

Međutim, postoje mesta gde se vrhunska priča poštuje i gde svaka slika doslovno govori hiljadu reči. Jedno od takvih mesta je fondacija World Press Photo – nezavisna i neprofitna organizacija locirana u Amsterdamu, čija misija je da podrži i očuva najviše standarde u fotožurnalizmu i dokumentarnoj fotografiji širom sveta. Brojne su aktivnosti koje fondacija sprovodi u tom cilju, a jedna od njih je postojanje stalnog konkursa za izabranu fotografiju godine.

World Press Photo je organizacija koja podržava najviše moguće standarde u dokumentarnoj i reporterskoj fotografiji.

Uzgred – ovaj kolaž je napravljen od WPP fotografija koje su objavljene na mnogim blogovima širom Interneta. Ako podržavate sporazum ACTA, to znači da smo svi mi kriminalci i zlikovci i licimuri i demoni i da sad treba da idemo u zatvor.

Na blogu BuzzFeed nedavno je osvanuo pregled svih odabranih fotografija godine, od osnivanja World Photo Pressa 1955. godine do nedavno izabrane fotografije koja je pobednik za 2011. Predlažem vam da pogledate tu kolekciju, jer ona je ogledalo sveta u kom živimo. Upozoravam one sa slabim živcima ili još slabijom petljom da se ne upućuju da to pogledaju, jer tamo nema ničeg lepog. Ali svakako nije posao dokumentarne fotografije da bude lepa, nego da prenese sliku događaja u funkciji mesta, vremena i istine. Zato svaka fotka ima priču uz sebe, pa ćete se podsetiti nekog događaja ili možda naučiti nešto što do sada niste znali.

(Via)

2 komentara na temu “Istorija pobednika dokumentarne fotografije”

  1. Negde do ’90. -tih ovakve preglede sam gledao sa zanimanjem, iz neke udobne uljuljkanosti, kao “daleko je to sve od nas”. I sad vidim da smo sve nadoknadili – imamo čak 3 fotke koje se odnose na “nas” (vrlo uslovno “nas”) – i sve tri nisu laskave – za “nas”. I što je bilo bilo je, te fotografije su ostale mnogima urezane u pamćenje (kao i većina fotografija ovde na listi) i formirale su “sliku” o nama.
    Ostaje mi samo nada da “nas” uskoro neće biti barem neko vreme.

  2. Мало је и до тога што су те новинске фотке новинске, где добра вест није вест. Виђао сам феноменалних снимака на којима људи раде, граде или напросто живе, ал’ то овоме није тема.

    То што кажеш, стварно би могло до даљњег да нас мимоиђе оно “дабогда ти кућа била на сиенену”. Науживали смо се занимљивих времена, фала лепо.

Komentari su onemogućeni.