U danu koji ispraćamo, jedan od najznačajnijih songmakera Amerike je navršio 64 godine plodnog i sjajnog života. Da čujemo ponešto iz njegovog bogatog repertoara.
James Vernon Taylor je rođen 12. marta 1948. u Bostonu. No, detinjstvo i mladost je proveo u Severnoj Karolini, koju je opevao u prelepoj pesmi.
Ovaj snimak je skorašnjeg datuma. Očigledno, zrele godine su Majstoru dodale više bukea. Dokačićemo se i mladih godina, bez brige.
Ostaće zabeleženo da je prvi #1, zaista veliki hit u njegovom repertoaru, zapravo napisala Carole King, i to mu je poklonila pesmu da je on prvi snimi. I to kakva pesma: Carole King nikad u životu nije napisala lepšu pesmu; a napisala je mnogo fantastično lepih pesama. Ama, hajde da ih čujemo kako zajedno izvode tu pesmu.
Remek-delo. Esencija muzike koju smo nepravedno nazivali middle of the road. A zapravo muzika trubadura, žanr star hiljadu godina.
Ozbiljna karijera Jamesa Taylora je počela, pazi sad, u Engleskoj. Počelo je prank pesmicom koju je čuo George Harrison i koji je učinio da klinac iz Greenwich Villagea potpiše za Apple, kuću na Ostrvu.
(uzgredna beleška: za ovu Olson gitaru bih prodao bubreg. No, koliko košta, izgleda da bih i morao to da učinim…)
I od onda se ređalo redom, decenijama. Jedna od mojih omiljenih pesama u opusu Jamesa Taylora je, zamislite samo, uspavanka u ritmu engleskog valcera. Pesma je napisana za volanim, tokom duge vožnje kolima na putu da prvi put vidi tek rođenog sina svog brata, koji je dobio ime po svom stricu.
Ovi prelepi stihovi zaslužuju i da ih pročitate polako.
Well, there is a young cowboy he lives on the range
His horse and his cattle are his only companions
He works in the saddle and he sleeps in the canyons
Just waiting for Summer, his pastures to change
And as the moon rises he sits by his fire
Thinking about women and glasses of beer
And closing his eyes as the dogies retire
He sings out a song which is soft but it’s clear
As if maybe someone could hear
Goodnight you moonlight ladies
Rockabye sweet baby James
Deep greens and blues are the colours I choose
Won’t you let me go down in my dreams
And rockabye sweet baby James
Now the first of December was covered with snow
And so was the turnpike from Stockbridge to Boston
Though the Berkshires seemed dream-like on account of that frosting
With ten miles behind me and ten thousand more to go
There’s a song that they sing when they take to the highway
A song that they sing when they take to the sea
A song that they sing of their home in the sky
Maybe you can believe it if it helps you to see
That singing works just fine for me
So, Goodnight you moonlight ladies
Rockabye sweet baby James
Deep greens and blues are the colours I choose
Won’t you let me go down in my dreams
And rockabye sweet baby James
Brzo je James Taylor postao miljenik svojih kolega. Uglewd koji je stekao kao sjajan autor i sjajan čovek doneo mu je mnogo prilika da bude pozivan u pomoć i da pomaže drugima. Lista tih veza je veoma duga i iznenadili biste se kada biste otkrili neka od imena. Sve, sve, ali Carly Simon…
(Ni James Taylor ni Jackson Browne nikad nisu priznali nikakve insinuacije koje se tiču ove gospođice… Doduše, kasnije gospođe Jamesa Taylora…)
No, takva je bila muzika sedamdesetih. Jamesa Taylora danas doživljavaju kao anahronizam. No, blend koji on nudi je od posebne vrste. Prvoligaš, pa to ti je. Pogledaj i poslušaj kako to zvuči 2009. kad gostuje čuvenoj trojci: žurka!
Ljudi moji, upravo sam, spremajući ovaj prilog, poslušao ovu izvedbu jubilarni, stopedeseti put. I opet sam se naježio od temena do vrha prstiju na nogama.
Ima deset godina da nas je James počastio autorskim materijalom. Ako bih i hteo da čujem nešto novo, ne žurim. Radije ću čekati još deset godina nego da ga čujem kako štancuje muziku. Ipak je ovo gospodin čovek. Majstor.
Elem, anahronizam. Da, jeste. I to od one najbolje vrste, koja nas uči dimenzijama popularne muzike. Bez ljudi kao što je James Taylor ne mogu da opstanu ni klinci koji su došli poslednjih godina. On im je temelj.
Srećan rođendan, Majstore. Dobru inspiraciju ti želim.