Happy Birthday, Mr Gilmour

Danas mu je 66. Izgleda, kreće se i ponaša kao pravi gospodin iz prostog razloga što je pravi gospodin. Pritom je sjajan roker i veliki poštovalac muzike.
David Jon Gilmour je rođen 6. marta 1946. godine u Kembridžu, gde se družio sa nekim zanimljivim likovima u srednjoj školi. Mlađahnog i umetnički nadarenog druga po imenu Roger Barrett (koga su svi znali po nadimku Syd) je naučio da svira gitaru. To je kasnije, kada je Sidu crkao I/O port, pomoglo zajedničkim poznanicima iz srednje škole da ga pozovu da prikrpi nastalu rupu u bendu koji je posle prvog albuma imao gomilu ugovorenih obaveza i međunarodnu karijeru u perspektivi.

Ime tog benda je bilo Pink Floyd.

A šta se dešavalo u tom velikom bendu i ko je za šta kriv, a ko za šta prav, predmet je mnogobrojnih demagoških rasprava u kojima ja neću učestvovati. Umesto toga, ja slušam muziku, a čujem više od onih kojima je stalo do kulta prolupalih ličnosti.… Nastavite sa čitanjem >>

Jon je frustriran

(Phishing… Eh, ovo radim prvi put.)
Nećeš ti meni zapovedati, reče Jon, uze fotoaparat u ruke i ode da sačini seriju HDR fotografija o beogradskim obalama, ovog puta na potezu od Ade Ciganlije do Umke.
A prezime? Kao da sam neki grof iz Lihtenštajna ili fudbaler iz Belgije, bože me sakloni!– Nesmotreno. To je bilo nesmotreno s vaše strane – reče Jon Vegge Knoor from Hasselblad inspektoru Đurađu Talaševiću, koordinatoru programa za zaštitu svedoka u specijalnim procesima protiv nosilaca organizovanog kriminala. – Manje-više za mene, nego moja porodica… Ajde što ste me smestili u Višbaden i što sad više ne smem da idem u Makiš da fotografišem, nego toliko ime, molim vas…

– Ali, zovete se Jon, to i nije tako retko rumunsko ime…

– Jon! Jon? Kakvo je to ime? Rumunsko? A prezime? Vegge Knoor from Hasselblad! Kao da sam neki grof iz Lihtenštajna ili fudbaler iz Belgije, bože me sakloni! Mogli ste da otvorite bilo koju stranicu u telefonskom imeniku gde su Petrovići, Markovići, Jovanovići, Mihajlovići, šta ja znam, pa da tamo nabodete neko ime žmureći!

– Varate se, dragi Jone Vegge Knoor from Hasselblade! Vaše novo ime, dokazano je naučno, nije moguće zapamtiti osim ako ne prođete specijalni jednonedeljni kurs u okviru programa za zaštitu svedoka. A kad nema pamćenja imena, nema ni rizika da će vas neko provaliti! Istina, ljudi su sad prilično progledali otkad smo kandidat za ulazak u Evropu, gledao sam na televiziji, rekao naš predsednik u dnevniku, ali opet će biti teško da registruju i upamte ime “Jon Vegge Knoor from Hasselblad”. Naučno dokazano, kad vam kažem!… Nastavite sa čitanjem >>

Slučajevi (26): Istorijska epizoda

Prošlo je trideset i pet trenutaka vremena, i gazda na okrugloj drvenoj daščici donese Ivanu Ivanoviču krmenadlu.

– * –

Istorijska epizoda

Ivan Ivanovič Susanjin (upravo ona istorijska ličnost, koja je svoj život dala za cara i kasnije bila opevana u Glinkinoj operi) navratio jednom u rusku krčmu, seo za sto, i zatražio krmenadlu. Dok je gazda pekao krmenadlu, Ivan Ivanovič je zubima zagrizao svoju bradu i zamislio se; imao je takav običaj.

Žureći se da utoli svoju glad, Ivan Ivanovič je zaboravio da iz usta izvadi bradu pa je pojeo krmenadlu sa komadom vlastite brade.

Prošlo je trideset i pet trenutaka vremena, i gazda na okrugloj drvenoj daščici donese Ivanu Ivanoviču krmenadlu. Ivan Ivanovič je bio gladan i, po običaju toga vremena, uhvati krmenadlu rukama i poče da je jede. Ali, žureći se da utoli svoju glad, Ivan Ivanovič je tako halapljivo navalio na krmenadlu, da je zaboravio da iz usta izvadi bradu pa je pojeo krmenadlu sa komadom vlastite brade.

I eto, baš ovde se i desila nezgoda, jer nije prošlo ni petnaest trenutaka, a u trbuhu Ivana Ivanoviča počeli su jaki grčevi. Ivan Ivanovič odskoči od stola i pojuri na dvorište. Gazda je bio povikao Ivanu Ivanoviču: “Gledaj, kako ti je iščupana brada”. Ali, Ivan Ivanovič je, ne obraćajući ni na šta pažnju, bio već istrčao na dvorište.… Nastavite sa čitanjem >>

Hrana u busu

Pazi, ne mora da ide u lov, bre!
ma, ne, brate, ne crnkinja, bre – crnacE, pazi, juče baš žvagu u busu samo tako. Tu sam negde staj’o kod prednjih vrata, jedva se držim. A čamuga neki sedi, nabio neke uške, trešti mu mjuza. E, al’ pazi, pravi čamuga, ono crn skroz, nema kod njega tehnika i slično. I sad fora na nekoj stanici tu kao uđu neki, neki izađu i sad tu ušla i neka riba… Nastavite sa čitanjem >>

Fotografija dana, 5. mart 2012

Boktemazo, da li je moguće da predmet fotografisanja može da izazove ovisnost poput teških droga?…
Prošle noći sam izginuo radeći neki hitan posao, legao sam u zoru i to bdenije mi nije prijalo. Spavao sam manje nego što bi trebalo i u nevreme, pa kako sam ustao, tako sam nastavio da radim i to je trajalo do večeri. Primetili ste, uostalom, da nije bilo ad hoc priloga tokom celog dana… Tako je to ponekad.

Kasnije uveče, pomerao sam nešto po stolu i u jednom času mrežica sa klikerima mi se našla u rukama… Hmm… Naaah, obećao sam da neću. Ma, dobro, samo… Nastavite sa čitanjem >>

Fotografja dana, 5. mart 2012

Phishing, koliko može da bude teško?
Ovde treba da ide neki tekst… koji bi trebalo da govori o tome kako su Kinezi preplavili svet… tekst koji bi mogao da dobije i nostalgične tonove… o vremenu kada su igračke bile retke, i vredne, i kvalitetne… kvalitetne, možda to pre svega.

Ali sve to nema realnu svrhu. Umesto nje, prilaže krajnji rezultat. Ako nikada niste videli vrh ledenog brega sada je prilika:

Vrh ledenog brega

Ne znam za sebe, ali što se Kineza tiče nemam sumnje: mišn akonplišt.… Nastavite sa čitanjem >>