Utovar nedeljom, 22. april

Ne mogu da postignem, pa to ti je. Šta ćete: valja ponekad i živeti, a ne samo raditi. Sećate se? Život? Ono kad prestane rad, a još imate snage da ostanete budni? Otkrio sam taj koncept pre nekog vremena.

Da, znam da se nekolicina preostalih pita kad će Suština pasijansa da se vrati na ritam koji je postojao pre godinu dana. Verovatno nikad: potrebno je malo bolje izbalansirati svakodnevno delovanje. Budem li posvetio svo slobodno vreme blogu, sve ostalo će morati da trpi. Neka ipak trpi sve podjednako.

Nažalost, bilo bi mnogo bolje kada bi miran život bio pravo objašnjenje usporenja. Eh, kamo te lepe sreće. Ni to što je ovonedeljni utovar manji nego inače nikako ne znači da gluposti oko nas ima manje. Znači samo to da sam bio bolje izolovan od tih gluposti.

Kaže jedan politički za neke radove na lokalnom stadionu:

…Izgradnja terena je finansirana sredstvima Ministarstva omladine i sporta Republike Srbije.

Jebote, kakva crna sredstva Ministarstva omladine i sporta? Ne postoje sredstva u ministarstvima. To su sredstva iz džepova građana Srbije koja su u nekom delu propisanom budžetom data na staranje raznim ministarstvima. Pun mi je burag tih koji sebi pripisuju zasluge za ono što su radili mojim novcem.

Ovo nam nude za novac koji su nam uzeli porezom.

Ne treba razbijati glavu sitnicama. Bolje je odmah uzeti neki veći predmet.

Tibi me podsetio…

Pitali jednom Lalu da l’ zna šta je to kabel. On kaže: “Ta znam, kako ne bi’ znao, jeo sam sto puta!” Onda oni: “Pa nije Lalo, to se ne jede, to je ono za struju… “Uh… E, ondak nisam jeo…” – zaključi Lala…

Neki pretendenti na status intelektualca odbijaju da prihvate: reč “isti” nije zamenica.

Ostao mu samo ogrizak jabuke.Ako ikada pomislite da ste načinili lošu poslovnu procenu, šta mislite kako je sirotom Ronaldu Wayneu? Bio je suosnivač kompanije Apple Computer (danas Apple Inc). Nije mu se dopalo šta se tu sve dešava, a imao je strah od solidarne deobe dugova, pa je posle dve nedelje postojanja kompanije prodao svoj vlasnički deo od 10% po ceni od 800 dolara.

Deset posto te kompanije danas vredi oko 58 milijardi dolara.

Drugim rečima: nikad ne odustajte.

Never give up!

A oni bi da vrše vlast. E, pa baš to im ne treba dozvoliti. To vršenje, mislim.

Ne palite se ni na one koji govore drugačije. Taj rečnik su koristili u Nemačkoj 1929. i 1933. Posle je bilo šta je bilo. Mene pak plaši mogućnost da fašisti zaista uđu na političku scenu.

Rečenica “neće valjda” nije dovoljno ubedljiva. Opet ćemo morati da biramo manje smrdljivo govno.

Komentar o prekomernom radu s početka me je podsetio da negde imam jednu fotografiju realnog “života” kojim sam živeo pre ne tako mnogo godina. Eh, kad se samo setim onog ludila…

Zbogom pameti, nikad te nisam ni imao!...

Ovo nije nikakva montaža: tokom većeg dela 2006. godine, na mom radnom stolu su se nalazila četiri računara. Daleko im lepa kuća, nikad više! To crno čudo je zaglavilo kod nekog provajdera na housingu kao veb server, a sve tri preostale mašine su u međuvremenu poklonjene kojekuda nakon što su izraubovane višestruko. Crni TFT monitor je i danas na Aninoj stonoj mašini, a dva CRT monitora su živi ili nisu živi negde drugde, nemam pojma i ne želim da znam.

Nisam postigao više. A i ovo mani.

Bolje ćemo popuniti sledeće nedelje. Prijatno popodne vam želim.