Ubiće me tamo

Dad’s in a bad mood, Dad’s got the blues
It’s someone else’s mess that I didn’t choose
At least we’re winning on the Fox Evening News
Nobody loves me here
Dad’s Gonna Kill Me

Juče je izašao novi album Electric Richarda Thompsona, jednog od najznačajnijih autora u neobičnoj zoni koju neki nazivaju čudnim imenom prog folk. Tim povodom, zavirićemo u malčice stariji sadržaj u katalogu: slušamo numeru “Dad’s Gonna Kill Me” sa albuma Sweet Warrior (2007), za koji čujem da ga neki engleski kritičari smatraju najboljim Thompsonovim radom. Dakako, biram živu verziju, jer tako se bolje ilustruje virtuoznost na instrumentu, a i zbog jedne bitne teze koju ću vam objasniti malo kasnije.

Nastavite sa čitanjem… “Ubiće me tamo”

Flashmob a cappella

Kako dočekuju putnike na aerodromu Heathrow:

Jes’ da je ovo zapravo reklama za onu žgadiju, ali svejedno: uspešno je.

Lični favorit: Sing it! na 1:29. Čilac izgleda tako da moraš da ga poslušaš. Hot smile

Jedna na dan (312): 5. februar 2013.

Essere: sono, sei, è, siamo, siete, sono… Fare: faccio, fai, fa, facciamo, fate, fanno… Avere: ho, hai, ha…

Šta ćeš: nemam više sedamnaest godina, pa da mi sve uleti u glavu i zalepi se. Što ono kažu, da mi je ova pamet, a one godine, gledao bih da do tridesete godine života znam dobro bar tri strana jezika. A sad moram da koristim i cvikere i lupu.

Jedna na dan, 5. februar 2013: Verbi irregolari

(pogledaj veću fotografiju)

Nastavite sa čitanjem… “Jedna na dan (312): 5. februar 2013.”