Jedna na dan (317): 10. februar 2013.

Povratak na mesto zločina…

Prošlo je skoro dve godine (dobro de, minus dva meseca) otkad sam slikao onaj reprezentativni infrastrukturni objekat u kikindskom tzv. Mikro naselju° i toga sam se setio kad sam ove večeri išao na socijalnu geštalt-terapiju°°. Nemajući priliku da razmišljam o bilo čemu drugom pametnom, setio sam se te stare fotke i odlučio sam da napravim novu.

(pogledaj veću fotografiju)

Nisam se trudio da nađem LR filter kojim sam dobio efekat na prethodnoj verziji fotke. Najzad, i atmosfera je drugačija: prostor je čistiji, okrečili su ulaz, a izgleda čak da je neko oribao poštanske sandučiće. Doduše, tamo gde su pre dve godine nedostajala vrata, nedostaju i sad; a sad postoje i tragovi paljevine u sredini… A šta sam i kako radio da bih dobio rezultujuću fotku, baš i nije previše važno. Tu blesavu kombinaciju teksture i šuma moram da istražim: mogla bi se iskoristiti za nešto ukoliko budem mogao da kanališem količinu efekta.

Presuda: mišn izili akomplišd. Camera Thumbs up Sad, to što sve izgleda čistije, možda je delom posledica i drugačije obrade. Međutim, ne dajte se prevariti: život u kikindskom getu je i dalje otužan kao što je oduvek i bio.

 

________
° Hm: pravopis je izmenjen od onda i sad treba se piše “mikro-naselje”, malim slovom i sa crticom…

°° Tema večeri je bila “analitičko zabadanje nosa u privatni život onih koji večeras nisu prisutni”. Toliko sam uživao da sam se posvađao sa likom koji mi je natrčao na zicer.

2 komentara na temu “Jedna na dan (317): 10. februar 2013.”

  1. Odlična slika prijatelju. Izvini. 🙂
    Ne može se ni porediti sa prošlom.

    1. Ne mož’ ni sokoćalo 😀 Tamo sam nategao G6 da izvučem šta se izvući može, pa sam gledao da prikrijem sve što mogu, kako znam i umem. A ovde sam samo potegao 60D i tresnuo nekoliko ekspozicija – bez blica u onom polumraku, sa ISO 800, jedino pazeći na geometriju i mirnu ruku. A onda sam tokom obrade meračio po sistemu “daj da vidim kako ću večeras”. Da nisam bio nervozan od vremena provedenog u društvu ljudi kojima je jezik brži od pameti, možda bih smislio nešto bolje. Ali dobro je i ovako. Mišn akomplišd :mrgreen:

Komentari su onemogućeni.