Runrig

Na samom početku poslednje decenije prošlog veka, tačnije 1991. godine, postao sam ponosni vlasnik modema. U teoriji, ta spravica je omogućavala korisniku da preko telefonske linije komunicira sa drugim korisnikom, vlasnikom iste spravice. Praksa te brzo demantuje, pa je bilo vrlo teško naći tog drugog. S obzirom na to da je Goran bilo velika faca u lokalnom PTT-u, koristili smo njegovu liniju da se kačimo gde god smo mogli po svetu, mada nikakve konkretne vajde od toga nije bilo. Sem što je za nas to eksperimentisanje bilo besplatno. 🙂

Ubrzo se i kod nas pojavio konferencijski sistem koji je ličio na one po belom svetu. Odmah sam se uključio u tu priču, rad je bio spor i veliko mučenje, a misli su se razmenjivale kroz forume i interne mejlove.

Nije bilo Interneta, nije bilo Windowsa, FejZbuka, Cevke i drugih modnih ludosti. Ali je bilo pozitivne energije & entuzijazma na pretek!

Na tom mestu sam stekao puno prijatelja, a sa mnogima se družim i danas. Od tada, mnogo toga se promenilo ali mi je ostala navika da se zadržim na nekom interesantnom forumu koji me zanima. I da ponekad lajem, normalno. 🙂

Pre nekoliko godina nabasam na nekog Škota, krenemo u uobičajenu žvaku preslišavanja oko muzike: šta slušam, koji su mi omiljeni bendovi, muzičari i tako to. Presliša me, prokomentariše da je to cool i da imamo puno toga zajedničkog, mogli bi nešto i da razmenimo, ako mi nije frka… Nisam gadljiv na internu razmenu, sa ekipom iz zemlje to radim par decenija, samo da prvo razmenimo kataloge arhiva, a za građu ćemo lako. Tu ga priupitam koji je njegov omiljeni bend, a on odvali kao iz topa – Runrig. Pitam ga, dalje, da li je to nešto novo, nikada nisam čuo za njih a decenijama pratim muzička zbivanja i redovno čitam novine. Jok, kaže, veterani, poslaću ti da čuješ.

Od ovakvih dogovora načešće ne ispadne ništa. Al’ Škoti su, izgleda, ljudi od reči, tako da sam uskoro dobio paketić, sa uredno spakovanih devetnaest albuma Runriga. Auh, odakle da počnem…

Iskustvo mi govori da počnem od kraja, pa smo se očas našli. Ovi ljudi znaju sve o muzici, a iz svake pesme izbija posvečenost i ogromna pređena kilometraža. Mnoge od pesama su otpevane na lokalnom narečju.

Današnji klip potiče sa koncerta povodom 30 godina rada grupe. Prošle godine su proslavili i 40 godina. Vredan jubilej.

—————

Lepo reče Stuart u propratnom pisamcetu: “Ne brini, muzika im je lepa. Baš kao i Škotska!“ 🙂