Ponekad se desi

Veća fotografija je ovde. Desilo se sinoć rano, još je suton bio. Vraćao sam se kući sa jednog foto-zadatka, kad sam iz kola uočio da je Mesec skoro-pa-pun. Situacija na nebu idealna da probam ekspoziciju iz ruke preko Cevuljage – još nisam probao po Mesecu, čekao sam tih 300 mm. I najzad se desi. Dođem kući, pa pravac u baštu, gde mi je južno nebo sasvim otvoreno. Krenem da eksperimentišem: te ovako, te onako, krenem da davim po parametrima fotoaparata. Jednog časa podignem pogled, kad avion iznad Meseca! Dok sam se opasuljo, podigao fotoaparat i nanišanio, avion je bio već dva prečnika Meseca daleko. Kao da sam osetio da je škart, upucam još jednu sliku… I to je ova. Dobro de, ne baš ova, jer ovde je reč o jakoj obradi u kojoj sam parafrazirao jednu fotku koju sam davno video, ali dobro upamtio.

Da sam uočio avion deset sekundi ranije, imao bih barem deset ekspozicija. Ovako preteče ta jedna. Posle onog jata ptica, kad sam jedva nekako uspeo da reagujem iako je aparat bio na gotovs, izgleda da mi nema druge nego da, kako znam i umem, razvijem sposobnost što bržeg reagovanja. Ovakve fotke ne bi smele da budu samo slučajnost i produkt sreće, već dobro isplanirani kadar koji kad-tad dođe pred staklo.

1 komentar na temu “Ponekad se desi”

  1. Znam da skromni autor fotke ovo neće uraditi, a svakako zaslužuje da bude urađeno & povezano i na ovom mestu: http://www.nationalgeographic.rs/index.php?news=3242 !!! Neka gleda ko ima oči, neka vidi ko ima dušu.

    PS pre bih se pre opredelio za ovu plavičastu varijantu pozadine u odnosu na crnu, ali je to već pitanje ukusa.

Komentari su onemogućeni.