Utovar nedeljom, 14. februar

Zaljubljenima čestitamo spontano i neumitno upadanje u zamku sve razvijenije mreže trgovačkih praznika uvezenih iz Amerike. Ostatku sveta želimo da izgubi nagon za praćenjem aktuelnosti.

MedijiTrudeći se da na klizavom terenu komentarisanja svetskih prilika ne upadnemo u demagogiju, moramo da primetimo da je jako teško sklopiti uvod u nedeljni utovar u periodu u kojem vaš dežurni komentator nije ni tri minuta proveo prateći medije. Sasvim spontano, ispade blagodet koju je George Orwell još 1948. godine opisao gorkim rečima “neznanje je radost”. Istina, Orwell je mislio na nešto drugo, a mi nismo, ali je ishodište isto: kontrolisani mediji, potpuna devijacija vrednosti, prostor u kojem najbolje prolaze oni u koje niko ne gleda. Na one koji provociraju druge sopstvenim mišljenjem, ma koliko to mišljenje bilo irelevantno, više se ne gleda blagonaklono kao na nekakav dečiji nestašluk, već kao na pojavu ozbiljnog društvenog maligniteta – ako ne odsečeš blagovremeno, posle ćeš morati da sečeš i okolna tkiva spasavajući goli život.

Groteska je u tome što više ne morate da činite ništa (i to: da mislite, govorite, pitate, a kamoli da preduzimate), pa ćete ipak biti nekome nešto krivi. Ne mislimo na onog zlog galamdžiju koji samo što iz frižidera ne iskoči kad ga otvorite – medije je odavno udavio u promovisanju svog neviđenog uspeha da radi neto 48 sati na dan dok je 48% radno sposobnog stanovništva nezaposleno – već i na neposrednu okolinu. Kada odrasteš u polupanoj zemlji devedesetih ili makar prođeš kroz taj period živeći u rikverc dok ostatak sveta živi najbrže otkad postoji, tada se više ne čudiš pojavama da glavna briga populacije bude šta je doručkovala supruga nekog tenisera ili kako se tamo neka baraba deklariše prema izjavi neke druge barabe u vezi sa nekom temom manje bitnom od magarčeve senke. Inflacija reči (mnogo govori, ne kaži ništa), inflacija misli (razmišljaj intenzivno i glupo), pogotovo hiperinflacija rešenja (znaš sve, ali ne pomažeš nikome) postadoše opšte mesto. Šta god da kažete, naći će se neko da vam objasni kako niste u pravu. Prevarite li se, poverovaćete budali i to ćete skupo platiti.

Kako god da vas neko nešto prevari, tešite se na jedini mogući način: neko vas je na istu temu odavno već zajebao, jedino što toga tada niste bili svesni. Bolje neće biti, a dalje nećeš moći (preko oranja ne možeš da preletiš, oranje ne smeš da mi gaziš).

Banana!

Banane su, kažu nutricionisti, čarobna hrana. Život u banana državi baš i nije toliko čaroban.

U međuvremenu, veliko je bilo iskušenje da zavirimo u medije kako bismo nekako priveli kraju ovaj segment utovara. Trudili smo se da makar izmislimo neku gužvu, ako i nismo bili realno u nekom vremenskom tesnacu: pokazalo se da umemo da se izvučemo iz te nevolje. Nalik nesrećniku iz priče Edgara Alana Poa, koji je znao da će skočiti u tu provaliju ako se ne pojavi prijatelj koji će rečju i pokretom ruke doneti spas, borili smo se da ostanemo imuni na sve one budalaštine koje ionako nađu put do nas. Uspeli smo, mada nije bilo lako.

Moral

Pouka o apstinenciji od medija u cilju oslobođenja od mračnih tema (koje vam nedeljom ne prijaju) glasi: uprkos poslovici, nije moguće postati kovač svoje sreće. Ako želite da se suočite sa stvarnošću, morate dozvoliti da preovlada stanje moralnog jada.

Skup način da sačuvate aktuelnost. Šta vi mislite o tome? Moramo li u utovarima nedeljom da budemo aktuelni po svaku cenu? Očekujemo vaše javljanje u komentaru.

Savet Alana Forda:

Savet Alana Forda

Ili nauči da brojiš pre nego što počneš da komentarišeš rezultate ili se skloni sa scene. Nemoj više da zamajavaš narod sintagmama “samo 150” i “čak 150”. Ovaj savet će vas koštati 150 dinara koje će vam naplatiti Vlada Srbije za Nije Šija Nego Vrat.

A ove nedelje je stigla i poruka najnovijeg velikoСрбина.

Bolje...

Hitno potrebna gatara za dobro plaćen angažman. Kandidatkinje će znati kad, gde i kome treba da se jave.

Suština pasijansa nije mesto na kojem smo iole radi da se bavimo banalnim temama, a rasprava “vakcine: za i protiv” je za nas upravo takva tema: banalna i trivijalna. Stoga mislimo da bilo koji nazovi-dokaz da vakcine ne treba koristiti dostojan isključivo zamlata, ljudi koji ne znaju šta žele, ali žele to odmah, onih koji ne mare čak ni za utisak o sebi u očima drugih, a kamoli za svoje bližnje koje sprečavaju da se vakcinišu. Postoje među takvima i neke gradacije, od ljudi kojima je dosadno a ne bi hteli da nauče ništa novo do onih koji su sami sebe uverili da su naučili sve što se može naučiti, pa iz toga nekako usledi da tvrdnje koje oni ne razumeju nikako ne mogu da budu tačne. E, tek tim i takvim čovekolikim stvorenjima se nećemo baviti, osim kad vam skrećemo pažnju na njih u raznim kontekstima.

Istina o vakcinamaMeđutim, moglo bi da se desi da vam zatreba čestita argumentacija o vakcinama, a niste vični raspravi i pritom niste najbolje upoznati sa argumentacijom kojom ćete napasti neku budaletinu sa kojom imate tu nesreću da budete bliski, a dete je na putu i treba sprečiti kretena da ga ugrozi.

E, za vas je izdavačka kuća Heliks, nama bliska i draga zato što neguje literaturu koja zahteva vrlo aktivno angažovanje protoplazme između ušiju, spremila knjigu “Istina o vakcinama“, čija pretplatna cena je toliko niska da nam nije jasno šta čekate: poručite je odmah.

Jedini praktičan način za rešavanje misterija: jednu po jednu. Pokušate li da ih rešite sve odjednom, nećete uspeti. Ponekad će vam za rešenje trebati i mala pomoć prijatelja, ali to je već element izvlačenja. Evo rešenja jedne od najvećih misterija rock’n’rolla: koji je to akord odsviran na samom početku “A Hard Day’s Night”.

Raduj se, narode, što imaš internet da ti otkrije ovakve stvari.

Nikad ne zanemaruj važnost kvalitetno obavljene lokalizacije sadržaja.

Deklaracija

Ljudi obično sakupljaju kamenje jer im je lepo baš takvo kakvo je, nose ga kući i tamo ga zaborave. E sad, postoje i ljudi koji uzimaju velike kvadarne (neki bi rekli pravougaone, ali ne i mi) blokove kamena, pa uklanjaju viškove, da bi na kraju dobili skulpture, zbog čega takve ljude zovemo skupltori. A postoji i José Manuel Castro López, španski umetnik koji sakuplja kamenje i onda to kamenje oblikuje tako da mi vidimo ono što je kamenu nedostajalo, a što je dobri José primetio da mu se može taman lepo dodati. Drugim rečima, upoznajte se sa čarobnjakom kamena, koji jeste naša umetnička preporuka nedelje.

Jose je čudo.

Četr krila.Teorija je kad znaš sve, ali ništa ne radi.

Praksa je kad sve radi, a niko ne zna zašto.

Laboratorija je kombinacija teorije i prakse.

Ništa ne radi i niko ne zna zašto.

Vesela družina iz Kanade vam predlaže novi, hibridni način za fotografisanje portreta.

Nikad ne zanemaruj značaj od kompujtori. Nikad ne zanemaruj kompujteri su budućnost, ima tu nešto u kompujtori i kompujtori što je to dobro.

Kompujteri

Nikad ne zanemaruj Ja Se U To Ništa Ne Razumem. Nemoj da budeš kao Ja Se U To Ništa Ne Razumem.

Budite umereni u potrošnji začina.

Droza

LotoUtrčava Mujo u kuću i onako zadihan, viče s vrata:

– Fato, Fato! Šta b’ ti, bona, rad’la kad bi’ ja dobio na lotou?
– A šta b’ rad’la! Zna se! Uzela bi’ ti polovicu, pa bih te napust’la!

Mujo izvadi iz džepa poništen loto tiket i 20 KM, pruži Fati deseticu, pa reče:

– Briši!

Nikad ne potceni značaj održavanja visokog stila, čak i u teškim momentima.

Sa stilom!

Ne treba ljude obeležavati na prečac. Danas delikvent, sutra ideolog, a prekosutra, je li, samopregalac krečenja železničkih postaja. Nikad ne zanemaruj mogućnost da se to uradi i malo jeftinije, a ti se posle slikaj za TV dnevnik do mile volje dok se narod veselo vozi kojekuda.

Prema studiji koja je rezultat istraživanja na Univerzitetu u Gracu, vegetarijanci su manje zdravi i podložniji mentalnoj nestabilnosti. I što ono zapita naš dobri prijatelj Tibor: da li je ovo kraj mita o biljojedima kao zdravijem delu populacije? No, možda to može da se gleda i u drugoj ravni od one uobičajene – pri čemu ćemo se ipak složiti da svako mora da ima pravo na izbor, te da i vegetarijancima sleduje pravo da izaberu hranu koju će unositi u sebe.

Digresija: ovo nije noname tvrdnja u kojoj se dokaz završava rečima “naučnici tvrde” i pogotovo niko nije rekao “Evropa je u šoku, milioni su zgranuti”. Mislite o tome kad budete imali vremena. Nećete verovati šta će se potom desiti!!!!!!

Elem, udar koji vegetarijanci trpe narušava metafiziku njihove sklonosti. Ako ste ikada razgovarali sa nekim ubeđenim vegetarijancem, možda ste primetili neobičan redosled dokazivanja ispravnosti svog legitimnog izbora (reč “ispravnost” ovde, inače, služi samo kao sredstvo naglašavanja da mesožderi bespogovorno greše). Ispada da u primanju teza o vegetarijanstvu imamo sledeći čudni redosled koji nas čudno podseća na silogizam:

1. utvrđivanje posledica (“osećam se bolje!”)
2. opservacija metode (jedenje hrane isključivo biljnog porekla)
3. zadavanje teze koja ne ide protiv prethodne dve (“dakle, meso ne treba jesti”).

Ovom prilikom ćemo preskočiti one koji nešto trkeljišu o nehumanosti klanja životinja, mada te životinje nisu humanoidi i, obaška, te životinje ne bi ni postojale da nisu odgajane zarad ljudske ishrane. Svejedno: uvažićemo i takav pristup zarad prava izbora (nemamo drugih motiva niti razloga da podržimo vegetarijanstvo), čak i kad zagovornici humanosti u kontekstu priče o životinjama zapravo pričaju napamet, jer nikad u životu nisu prisustvovali ni borbi guskova u Mokrinu (gde se posle borbe beleže samo povrede ponosa poraženog), a kamoli svinjokolju.

I sad, šta se dešava?

Meso

Odjednom se pojavljuju tu nekakvi naučnici, koji potpuno izvrću savršeno jasan sled dokazivanja valjanosti teze o biljožderstvu nekakvim jebenim naučnim metodama:

1. postavljaju pitanje na koje je moguće dati parametrizovan odgovor
2. utvrđuju metodologiju istraživanja, čiji činioci su veličina populacije istraživanja, postojanje kontrolne grupe, metode opservacije, vremenski period koji je dovoljno dug da bi statistički rezultat bio relevantan i kontrola od strane kolega koji su kompetentni da daju mišljenje o istraživanju
3. sprovode metode utvrđivanja korelacije rezultata sa početnom tezom, te izlažu dokaze akademskoj zajednici na uvid, koja tu tezu potvrđuje, koriguje ili pobija.

Nesumnjivo, neće ovo proći tako lako. Sad će se teoretičarima zavere, analitičarima zla poteklog iz HAARP instalacija, paničarima protiv emulgatora u konzervaciji hrane, upozoravačima na polivanje čovečanstva hemikalijama iz aviona i prepoznavačima nadasve zlih lovaca na privatnost na internetu pridružiti i oni koji znaju da naučna istraživanja o posledicama vegetarijanske ishrane – lažu. Nesumnjivo, tvrdiće otkrivači nove zavere, ti naučnici su sve uradili da samo oni razumeju baš sve, kao da mi svi nemamo pravo na to isto (najzad, učili smo o metabolizmu na časovima biologije u sedmom razredu osnovne škole, pa valjda i mi znamo sve o tome). I šta ćemo sad?

Nisu sirovine otrov, braćo draga, već način života.

Biftek, jebote.

Od koje god da ste fele pri izboru palete hrane koju konzumirate, slažemo se sa vama dok god stav o tom izboru niste pretvorili u ideologiju. A čak i da jeste zakoračili u takvu smutnju, mi vam želimo da preovlada tolerantnost izbora onog drugog. Dobro je jesti dok imamo šta. No sad, rasprava na ovu temu prebrzo završava u talogu demagogije, pa hajde da zadenemo za pojas; a vi ste slobodni da nam ostavite komentar, koji će uvek biti objavljen dok god nije ad hominem. Prijatan ručak vam želimo.

8 komentara na temu “Utovar nedeljom, 14. februar”

  1. Hehe, dugo nije bilo prozivanja nas, ne znam da li sam to već rekao – veganaca, pa aj polako dodgovorim(o), pošto nas ovde ima verovatno komada jedan.
    Dakle, mesojedi smatraju da je zdravije jesti (i) meso, odnosno, da ishrana isključivo biljem, na osnovu ovog (i verovatno samo ovog) istraživanja, je – nezdrava u odnosu na onu koja uključuje meso.
    Ne bih baš mnogo drvio o tome šta o ovome misli vegUn kao ja, to je jasno, ali bih samo ovo – tisuće i tisuće istraživanja o ovom načinu ishrane ipak ne može pokopati ovo jedno.
    Tako da bih se toga držao – a mislim da i mesojedi to kontaju, samo naravno ne žele da se odreknu, zbog – ukusa, navike, cene, neinformisanosti, stava…
    Kako je pomenuto “pravo” ljudskom biću/rodu da liši života drugo živo biće jer ga je – uzgajalo radi – jela/obuće/odeće/štagod, mislim da je ovo u stvari obrnuto.
    Nijedno živo biće nije ni tražilo da bude uzgajano niti iskorišćeno na bilo koji način u svrhu zadovoljenja ljudskih potreba i dok to eksplicitno ne bude – žao mi je, etika je surova, opravdanja bez. U stvari, nije mi žao.
    Shvatate već.
    Prisustvovati klanju nečega da bi bio protiv… kako da kažem, jeste li prisustvovali ubistvu čoveka da bi bili protiv?
    Da, znam, skandalozno – upoređujem čoveka, biće više i veće vrednosti od životinja…
    I da, prisustvovao sam svinjokoljima i da, pre svega bih, kao što je Lav Tolstoj rekao, svakom čoveku koji želi da jede meso, pre jela dao nož da pogleda u oči i zakolje to što će pojesti.
    No hard feelings.

    1. No hard feelings, naravno.

      Evo, ja sam spreman da se odreknem neinformisanosti. Da li biste bili ljubazni da me uputite na bar jedno istraživanje (od tih tisuća i tisuća) utemeljeno na naučnoj metodologiji, u kojem se izlažu i dokazuju drugačije tvrdnje u odnosu na istraživanje koje referenciramo u tekstu? Verujem da je to dobar i ozbiljan način da se ratosiljamo prazne i emotivno obojene metafizike ličnog mišljenja.

      Hvala unapred.

      Uzgred: upoređivati čoveka i životinju u lancu ishrane uopšte nije skandalozno. Samo je neozbiljno i malčice infantilno. Ali, pošto je i to metafizika, stavite i ovo u rubriku “lično mišljenje”. Da ne kvarimo dobru ideju najzad argumentovane rasprave o izboru hrane mimo kulturološkog miljea.

      1. Ovo je sažetak koji u sebi sadrži pozivanja na 38 (ok, nema hiljade…) članaka.
        http://www.pcrm.org/health/diets/vegdiets/vegetarian-foods-powerful-for-health
        ili ovaj sa 75000 ljudi (malo li je☺)
        Over about 6 years, there were 2,570 deaths among the participants. The researchers found that vegetarians (those with vegan, and lacto-ovo-, pesco-, and semi-vegetarian diets) were 12% less likely to die from all causes combined compared to nonvegetarians. The death rates for subgroups of vegans, lacto-ovo–vegetarians, and pesco-vegetarians were all significantly lower than those of nonvegetarians.
        http://www.nih.gov/news-events/nih-research-matters/vegetarian-diets-linked-lower-mortality

        Ne mislim da ima ičeg infantilnog i neozbiljnog u lancu ishrane (ili poređenju ili mišljenju o tome) u kojem jedan (masovno) ubija/koristi drugog.
        Naprotiv, ne vidim ništa ozbiljnije od toga (o toj temi) a tim stavom vođen sam i napustio-prekinuo ovaj lanac ishrane.

        1. E, to je već nešto. Potrudiću se da pogledam. Hvala!

          Inače, nisam mislio da je lanac ishrane neozbiljan, već poređenje ljudi i životinja. Meni je jako žao, ali nikada se nećemo složiti da ljudi i životinje treba da imaju isti tretman. Konačno, vaš izbor o hrani je jedan od primera zašto je to tako: postoje životinje koje bi rado pojele vas (mene, nekoga…) zato što su gladne; i ne postoji primerak životinje čija vrsta to redovno radi, a koja bi donela odluku da to ne treba činiti jer je vi (ja, neko…) tužno gledate dok se ona sprema da vam (meni, nekome…) pregrize vratnu arteriju.

        2. Mislim da je čovek jeste, na (pa sad, ovde dodati ko šta voli) mnogo načina – drugačija životinja (da ne kažem “više biće”) te da to, imajući (višu) svest o tome može (da ne kažem – treba) i da pokaže.
          Za mene su čovek i ostale životinje po mnogo čemu neuporedivi. Svest (i etički osećaj o pravednosti) je tome, i svi njegovi produkti – o ustrojstvu čovekovog društva, tehnološkom napretku/zagađenju prirode zbog toga, pa do ideja (među kojima i ona o nejedenju drugih živih bića) razlog, koji izdvaja nas i naše potrebe od onih ostalih životinja.
          Stoga, imamo mogućnost i dužnost da budemo humaniji, kako prema našoj vrsti, tako i prema svim ostalima.
          Veganstvo je jedan od načina, bar za mene.

        3. Na planeti Zemlji nema vrste života koja ne podleže principima evolucione borbe za opstanak. Stoga Homo Sapiens nema nijedan razlog da smatra kako ga bilo šta što radi izoluje od tih principa. U tom smislu bi lociranje života van planete Zemlje moglo da bude mnogo otrežnjujućije u smislu demonstracije kosmičke univerzalnosti, pa time i homosapienskog, važenja principa evolucije nego što bi bilo korisno kao dokaz opstanka muslimanskog dogmatizma… 😮

  2. U vezi knjige o vakcinama.

    Čovek, posebno u naše vreme, mora da uči dok je živ. U suprotnom je osuđen na bedan život. A život je konačan. Najčešće srećem ljude koji se ponašaju kao da će živite večno, koje ništa ne zanima, koji su svet za sebe i koji ne mare za druge. To su loši ljudi. Ima ih onoliko.

    Kada neko roditelju, među koje ja ne spadam, ponudi takvo štivo po toj ceni, ne postoji nijedno opravdanje zašto svaki roditelj, kad već naš propali i zaostali školski sistem to ne čini, ne načini još jedan korak u sopstevnom obrazovanju i podizanju kvaliteta svog života i života svoje dece.

    Neki će to i učiniti, a nekima, još ređima, to štivo ni ne treba. Takvi su oni koji su uspeli u životu i pred kojima su još brojni uspesi i čije potomstvo će ostaviti dubok trag u društvu kao da već ono što su učinili nije dosta. Ostali će se nadati da će njihovo ime na nekom mermeru značiti nešto.

    Najteže u životu je biti rob sosptvene bede. Protivnici nespornih najvećih dostignuća medicine, a ne i isključivo medicine su upravo takvi. Kada glupost prevlada, crno nam se piše.

  3. A u vezi hrane, pošto je tema u prvom članku mnogo, valja napomenuti samo jednu stvar. Čovek je svaštojed, a ljudi današnjice su evoluirali u jedinku kojoj treba različita hrana različitog porekla i sastava. Isključivost ni u čemi nije dobra.

    Istraživanjama na ovu temu se lako manipuliše. Počev od regiona gde jedinke žive, pa preko količine i vrste određene hrane. Na severnom polu niko ne bi preživeo bez unosa mesa masnih riba (vitamin D) u velikim količinama, dok stanovnici relativno umerene klime (tipa Oslo), a poreklom iz ovih krajeva, da ne govorim o crncima, imaju ozbiljnih zdravstvenih problema zbog ishrane, koju menjaju silom prilika na masnu, riblju ishranu.

    A mogao bih se pozvati na istraživanje koje kaže da 88% vegetarijanac se vraća ne meso. Pitam se da li u onih 12% ima onih koji lažu da ne jedu meso.

    Dakle, svodimo razgovor na one koji ne menaju klimu i u okviru nje menjaju način ishrane, pa se na njima sprovodi valjano istraživanje, a pri tom ćemo da zaboravimo podatak da njih 88% se vraća na meso. U tih 12% treba gledati kako im se promenio način života. Sve je to jako labavo.

    Jedi umereno i raznoliko i misli o drugim stvarima. 🙂

Komentari su onemogućeni.