R.I.P. John Lord

Danas je na neko bolje mesto otišao majstor od najboljeg Hammond zvuka u hard rocku. I da se razumemo, deco: ta muzika se zove hard rock, a ne heavy metal.

Jonathan Douglas Lord (1941-2012) će najpre ostati zapamćen kao klavijaturista, aktivni autor i najstabilniji član grupe Deep Purple. Uz činjenicu da je upravo on osnivač grupe, formalno se može reći da je bio nekakva vrsta vođe benda tek u prvim godinama njenog rada. Ali ako je pošteno reći baš nešto, Ritchie Blackmore duguje Lordu sve što je naučio o baroknoj muzici i načinima da se taj stil uklopi u zvuk jedne od najomiljenijih prangija koje je rock’n’roll ikada imao.

Sećam se kako sam rastao uz Deep Purple. Sećam se onog ludila sa Hamondom na pesmi “Lazy”: biće da sam se tada doživotno zaljubio u zvuk “krmače” – zvuk za koji su i u Hammondu pre koju godinu rekli da ipak ne mogu da ga prenesu u sintisajzer. A pokušavali su preko dvadeset godina.

Eh… Jednom za svagda. Za sva vremena.

John Lord je za mene bio ona vrsta muzičara o kojoj ne razmišljam mnogo: takvi ljudi su se nekako uvek podrazumevali kao prisutni, na visini zadatka, uvek spremni da pruže ono što treba. Pomalo me je sramota što se tek u ovakvim prilikama setim da se nikad ništa ne podrazumeva: rock’n’roll nije muzika kanona, nego način života.

Način života.

Neka vas ne zavara pojavni oblik ovog što ćete sada čuti. Uostalom, Wagner je bio prvi hard rocker, zar ne? Dragi moji, poslušajte jedan od veličanstvenih trenutaka Johna Lorda: koncert u Royal Albert Hallu 1999. godine.

Zbogom, Majstore. Tvoja muzika mi je značila mnogo.

2 komentara na temu “R.I.P. John Lord”

  1. Увек дође дан кад се жива легенда пресели на почасно место у историји.

    И увек су такви дани помало сетни.

    Али нас неизоставно подсете колико су људи попут Џона Лорда били велики, колико смо уживали у њиховим делима, колико су нам њихови тактови прожимали свест.

    Хвала ти и уживај у вечном спокоју.

  2. Историјска неправда истура рок гитаристе јер су покретнији. Оргуљаши тешко могу да мрдну од својих клавијатура, увек су по страни и мање примећени.

    Баш великима то уопште не смета.

Komentari su onemogućeni.