Raj na rivijeri

Da, znam da smo ga nedavno slušali. Pa šta? Slušaćemo ga opet uskoro. Slušaćemo ga uvek.

Danas je tužna godišnjica: dvadeset dve godine su prošle od tragične smrti jednog od najvećih blues-rock gitarista koje je svet imao. Stevie Ray Vaughan je jedna od žrtava udarca helikoptera u brdo u noći 27. avgusta 1990. godine, nakon što je u uslovima slabe vidljivosti (magla i niski oblaci po noći) pilot loše procenio mesto na kom se letelica nalazi.

Groteska je tim veća što Stevie upravo beše pobegao grobaru sa lopate: posle dugogodišnje alkoholne krize koja je mogla da ga stoji života, trgao se i vratio u život i na scenu, sve sa trijumfalnim albumom In Step (sniman 1988-1989, objavljen polovinom 1989). Sećajući se velikog gitariste, danas slušamo fenomenalnu arabesknu numeru “Riviera Paradise”, poslednju sa tog albuma i de facto poslednju koju je Stevie snimio u studiju.

Nastavite sa čitanjem… “Raj na rivijeri”

Rasprava: Alf protiv Mačka u čizmama

Ko drugome jamu kopa, široko mu polje. Kućica u gorici, nego golub na grani. Ko visoko leti, sam u nju pada. Bolje vrabac u ruci na jednoj nožici.

Sve te narodne mudrosti su iskovane tako što je pasivni posmatrač video onog što pokušava da ne uspeva, pa mu naspelo da udara kajle čestitom čoveku. Trudbenik je sve to čuo, ali je oćutao, osim jedan jedini put kada je naglas rekao poslovicu koja nije odmah ostala zabeležena u Vukovim zapisima: Lasno je tuđim kurcem gloginje mlatiti. Onaj što je pokušavao, na kraju je uspeo. a onaj što je sedeo i podjebavao, ostao je do dana današnjeg tamo, osim možda što je kamen ispred kućnog praga na kome je sedeo zamenio udobnom stolicom u hladovini nekog kafića, gde mu je servirano hladno pivo za novac koji nije sam zaradio.

Muka je gledati kako oni koji rade bivaju vređani dok oni koji žive kao paraziti idu gore. Trideset i kusur godina ih gledam, pizda li im materina lopovska, i znam da im nikad neće biti dosta.

Ko je ovde u pravu?