Jedna na dan (268): 23. decembar 2012.

Još uvek ne znam kako je obrađena jedna od ključnih scena u filmu, ali u romanu “Hobit” postoji detalj u toku razmene zagonetki između Bilba i Goluma u kojoj Bilbo nikako nije mogao da potrefi rešenje, pa je rekao “Daj mi samo još malo vremena… Vreme!”, setivši se slučajno. E, boktepita zašto mi je ta scena upala u pamet tokom večeri – verovatno zato što nikako nisam hteo da ispustim knjigu iz ruke, pa sam rekao sebi “imam još vremena… imam još vremena…” dok nisam pogledao na sat i, verovatno naglas, rekao “Vreme!”.

Jedna na dan, 23. decembar 2012: Vreme!

(pogledaj veću fotografiju)

A vremena nikad dosta. I zato opet preskačem priču. Ali čisto da ne pomislite da nemam ideju o tome što sam uradio: vreme mi je uvek tesno, zato tako neudoban isečak. A usmereno svetlo je simbol mentalnog fokusa, koji mi takođe ponekad nedostaje kada je reč o upravljanju vremenom.

Presuda: mišn akomplišd. Camera Thumbs up Izvinjavam se svima koji misle da projekat “jedna na dan” treba da se sastoji od lepih fotografija. Takvima moram da uskratim ma kakav pokušaj objašnjavanja zašto su neke “lepe” fotografije dobile presudu “not akomplišd” dok su neke “ružne” prošle.

2 komentara na temu “Jedna na dan (268): 23. decembar 2012.”

  1. A čerez čega da ova nije lepa? Svetlo na jedno mesto, pesak preko cele slike, vreme prolazi, a slovenci velenjci i dalje vise na zidu. Kazuje nešto.
    Kad nekim ženama zagori patišpanj, kora il’ štogođ treće samo kažu “ja sam tako T(ela)” i gotovo! Trebala da ispadne torta, a ispale krancle. “Jej’ i ne pitaj …. il’ gladuj, ako ti je po-volji”. Što bi kaz’li ovi što danas imaju Badnje veče “moj kuća, moj lotra, siđem kako ja oćem”. I, šta?

    1. Sve je tačno kako kažeš. Nego, prilično često je bilo (uglavnom ličnih) komentara onih koji su mislili drugačije, pa ja to ponekad preventivno… Izgleda da deluje 😀

Komentari su onemogućeni.