I tako, tražeći pesmu sa četvrtkom u naslovu, naiđem na pesmu koja mi je uvek nekako bila ispod radara – kao i ceo album ‘Hours…‘ (1999), jer bio je to prvi album Davida Bowiea posle više od dvadeset godina čiji izlazak nisam propratio kako dolikuje. Šta ćete, bila je to blesava godina u kojoj me je država počastila učešćem u ratu, kao da sam bio željan toga.
Za to vreme, Bowie je čak i u video-minijaturama pokazivao koliko je talentovan glumac. Sve se zgusnulo kao retko kad.