Једна од пре, и једна од летос

Од свих фотографских техника, најбоље нам је ишла општа емпиријска метода сналажења. Грунфу смо дигли споменик, онако успут и неприметно.
Теорија вели да за макро фотографију треба имати макро објектив. Ако нема то, онда мех који би се уметао између тела и објектива, па онда објектив може поприлично да се одмакне, при чему се онда поље оштрине примакне. Ако нема меха, убацују се прстенови – навој на оба краја, па се прстен завије у тело, а објектив у њега.

А кад нема ни тога? Па, оно, објектив је комад метала са стаклима, стакло је мање више симетрично, али не лежи симетрично унутар метала, ближе је телу него предњем крају. Ако би се држао обратно, предњи крај уз тело а стражњи крај напред…

И ето фотке. Улагање у опрему, нула. Коштала је квадрат негатива и један папир, као и свака друга фотка…… Nastavite sa čitanjem >>

Klasika (prava)

Muzičari su kao i svi mi, živi ljudi. Sa svim vrlinama i slabostima. Samo, za razliku od nas koji smo voajeri, oni svoj život pretoče u posao od koga žive. U više ili manje uspešne pesme. Zato je jedan od najvećih problema kada treba pisati o njima kako ih tumačiti, pronaći pravi kontekst. Jer bez njega, tumačenje je proizvoljno. Svodi se na sopstveni, lični doživljaj. A to može itekako da zavara čoveka…

[EDIT: snimak je zamenjen; matični je izbrisan.]

Poseban slučaj su autori koji su pesnici, pa vožnja kroz njihove stihove i stilske figure predstavlja pravo mučenje i svojevrsnu avanturu. Da ne pominjemo pretpostavku perfektnog vladanja jezikom autora i maternjim jezikom.

Prevod i prepev nisu iste reči! Pointing up

Utovar nedeljom, 15. decembar

Bilo bi vreme za nekakve rekapitulacije, pogotovo što nam se bliži prilog broj 4000, ali vremena za to nema.
Radni deo sedmice mi beše solidno radna, a subota offline manje-više ceo dan, jer sam menjao jezgro svoje glavne mašine (četr i po godine jednog jezgra je dosta, zar ne?) i nisam imao kad da se posvetim laganom sklapanju utovara. Znajući za to, ovaj utovar je zaključen mnogo ranije nego što je to inače običaj, zbog čega je sadržaj morao malčice da pretrpi; moguć je efekat “zbrda, ergo zdola, šubara je kvari”. Zamerite slobodno: meni je svejedno. Ili mi nije svejedno, nego ne mogu ništa da uradim tim povodom, pa je svejedno? Umpgfh, tako nekako… Just kidding

No, bio sam vredan u drugim kontekstima. Pazi ovu sliku:

Šest samuraja Skoja! A ko je koji, pogađajte do mile volje, ako vam je baš stalo.

Dragi moji, pred vama se nalazi Šest samuraja Skoja; sedmi je bio opravdano odsutan u korpuskularnom obliku, ali smo ga priveli u elektromagnetnom, pa je i on bio tu. Okupili smo se kod jednog od nas ove srede, da preberemo teme za sledeće tri godine rada Suštine pasijansa; kako stoje stvari, <BIIIIIIIIIP!> ste, poprilično. Open-mouthed smile

Ko je koji, pogađajte do mile volje, ako vam je baš stalo.… Nastavite sa čitanjem >>

850 metara

Dakle, to izgleda ovako: zaludni vitez sa mandolinom jaši kroz šumu, treba spasiti princezu od zmaja, valja osvojiti čudotvorni mač… I tu se negde završava spisak sličnosti sa stereotipom. Ništa nije kako ste mislili da će biti.

Ah, da: a zašto se film zove “850 metara”? Eeeeee, što bi rekao onaj taksista koji je vozio oker Ladu specijal kad sam ga pitao kako je moguće da mu sat na komandnoj tabli ispravno radi a da ništa drugo nije pokvareno, to će te morati sami da otkrijete.

Zabava je zagarantovana.

Odavno nismo imali ovako dobar crtać… Nastavite sa čitanjem >>

Sedam za sedmicu (3-161..167): 8-14. dec. 2013.

Napraviću eksperiment. Pokušaću da namerno ovako prikupljam fotografije. Hoću da vidim kako to izgleda kad više ne nadoknađujem, nego redovno, dan za dan, popunjavam štek. Istina, nadoknađujem jedan dan (prvom slikom), dok su sve ostale spremljene redovno. Evo, da ne narušim novouspostavljenu tradiciju, neposredno pre objavljivanja serije, pakujem i kolaž.

Jedna na dan, pa sedam puta (od 3-161 do 3-167): 8-14. decembar 2013.

Pa, da krenemo polako.… Nastavite sa čitanjem >>