Svi odoše u bioskop

Pripadam generaciji koja pamti bioskop. Ko je onda mogao da sluti da će prosto sećanje na ta iskustva danas predstavljati privilegiju…

Sticajem okolnosti, danas je naročit dan za one koji vole da uživaju u fantaziji. Kao nikad pre, na snazi su dva recepta koji su u potpunom polaritetu i čini se da treći ne postoje: dakle, oni koji prate Game of Thrones i oni se ubiše hvaleći se time što nisu odgledali ni jednu jedinu epizodu najbolje višegodišnje igrane TV produkcije otkad postoji TV produkcija. Sad, na stranu ideja o tome da li se treba ili ne treba hvaliti time što ste pripadnik jedne ili druge strane u toj podeli. Nešto drugo me muči, nešto što prevazilazi činjenicu da ovaj članak neki neće pročitati dok ne odgledaju prvu epizodu finalnog serijala “Igre prestola”.

Elem, gde nestade ona magija koju smo nekada doživljavali kada se isključe mršava svetla u bioskopu i zasvetlucaju slike na velikom platnu?

Nedostaje mi to.

Nastavite sa čitanjem… “Svi odoše u bioskop”

Једна од пре: насумица 1973.2

Овај снимак је некакав изузетак. Уопште нисам сигуран да сам га ја снимио; врло је могуће да јесам. Сумња потиче од тога што је формат негатива 60х90мм, што никад нисам користио.

Али, једна таква фоткалица је постојала у клубу. Био је то, упркос формату, компактни фотоапарат. Наиме, имао је мех, и то на склапање, тако да је у склопљеном стању био величине дописнице а дебео неких 30-40мм. Изоштравало се напамет: на плочи низ коју је клизио објектив су били неки подеоци за растојање, па је ваљало ошацовати. И објектив није могао да буде нешто јако квалитетан, ако већ мора да стане у толишни простор, па зато снимци нису преоштри. Вероватно је намера произвођача (Фојхтлендер, ако се не варам,  а можда и Кодак) била да фотке буду јефтиније, јер може да се ради контакт копија, без повећавања. Годиште? Било кад пре 1940.

Нормално је на ролну филма формата 120 могло да стане 12 снимака формата 60х60мм; са 90мм дужине ово пада на 8, и свих осам су ишкљоцани на оних 500 метара од клуба до центра. Дакле ово је била техничка проба, да видимо да ли та музејска шклопоција уопште вреди нешто. У ствари, снимака је било девет… у осам оквира. Јер је објектив био одвојен од моталице, па је и окидач био на самом објективу, те није било никаквог механичког ограничења, могло је да се шкљоца цео дан а да се филм ниједном не премота.

Nastavite sa čitanjem… “Једна од пре: насумица 1973.2”

Samo dva slobodna mesta, a na ostalim…

Istrsiš se za skupu ulaznicu za multipleks, jedva sakupiš još neku sitninu za kokice i sokić, najzad uvedeš devojčicu u salu, kad tamo – samo dva mesta slobodna. I to usred sale, i to među nekim silnim grmaljima odevenim u kožu, sa čudnim pogledima u očima…

Šta sad?

Nastavite sa čitanjem… “Samo dva slobodna mesta, a na ostalim…”

Vek i dva pedlja kinematografije

Ako prihvatimo da istorija filma počinje 1895, kada braća Limijer prvi put javno prikazuju kratke filmove (a prvi među njima beše “Izlazak iz fabrike“), tada je upravo navršeno 120 godina kinematografije. Za to vreme, desilo se mnogo toga u svetu pokretnih slika.

Tim povodom, Francuz po imenu Joris Faucon Grimaud se potrudio, pa sklopio odličan kolaž scena iz poznatih filmova. Nema šta posebno da se priča: ovo je sedam minuta čistog uživanja. Bacite sliku preko celog ekrana, zavalite se i uživajte.

Alal vera, majstore!

Koliko kino-operatera je potrebno da se zameni samo jedna sijalica?

Ali ne bilo koja sijalica, nego IMAX sijalica od 15 kW, koja u radu dostiže 700°C i ima vodeno hlađenje.

Koliko li košta, boktemazo? 1200 radnih sati? Hm… Uz prosečno trajanje filma od dva sata, pri emitovanju filma sa dva projektora, uz organizovane četiri predstave na dan… To je tek desetak meseci rada.

Nedelje

Znate li ko je Misha Rozema? Ne znate, naravno. Nisam ni ja znao do prekjuče, kad sam naišao na ovu priču. Misha Rozema je filmadžija koji nema para, a kad nema para, nema ni filma. Ali on ima dobru ideju i spreman je da dokaže njenu valjanost. Ovaj kratki film je upravo to: potvrda ideje. Pogledajte, pa ću da vam ispričam ostalo.

Razvucite veliku sliku, biće bolje.

Nastavite sa čitanjem… “Nedelje”