Camera obscura

Znate li šta je to camera obscura? To je prastari koncept koji je tek u 19. veku pretvoren u fotoaparat.

Koncept tamne sobe je preteča fotoaparataReč je o potpuno zatamnjenoj sobi (camera obscura i znači tamna soba) koja na jednom zidu ima rupu nevelikog prečnika. Pod tim uslovima, slika spoljašnosti se projektuje u obrnutom smeru na suprotnom zidu.

Prema podacima koje navodi članak na vikipediji, camera obscura seže barem 2500 godina u prošlost. Navodno, prvi koji je primetio taj fenomen je Mo-Ti, kineski filozof. Postoje beleške da je Aristotel slučajno primetio fenomen obrtanja slike, a Euklid se poslužio nečim sličnim da bi dokazao da se svetlosni zraci kreću pravo (a onda je došao Ajnštajn, ali to je neka druga priča).

Još zanimljivih podataka ćete pronaći ako guglujete. Ovog puta vam skrećem pažnju na jednu od savremenih rekonstrukcija: camera obscura uopšte nije tako nedostižna za izvedbu! Pogledajte ovaj video klip.

Eto čime se bave zaposleni u National Geographicu u radno vreme! C, c, c, c, c! Winking smile

6 komentara na temu “Camera obscura”

  1. Gazda Grba,
    može biti da si vidovit…
    Priču o “camera obscura” ćemo objaviti u maju… videćeš fotke, da se smrzneš…
    ostaj u zdravlju i sve čestitke!
    Srećan uskrs,
    I.

    1. Pa, može biti da je baš zbog ovog ekipa NG i napravila eksperiment koji se vidi u snimku! Bilo je inspirativno, pa sam se naterao da napravim taj prilog po onom starom i nadasve poznatom naučnom principu “teško žabu u vodu naterati” 😀

      Mala digresija: reći za fotke u NG “da se smrzneš” je redundantna informacija. Za tebe ne znam, možda si već oguglao, ali ja nisam. Kad god prevrćem novi broj NG-a, žmarci uz kičmu su neminovni, u talasima.

      Hvala na željama, drugar. Uzvraćam punom merom! Srećni uskršnji praznici!

      Za ostale, samo da napomenem ko to šta objavljuje u maju, jer možda ima onih koji ne prate… Bio je ovo Igor Rill, glodur srpskog izdanja National Geographica.

      1. Lakonski ću se saglasiti sa domaćinovom digresijom o smrzavanju: meni je jedan dobar očev prijatelj, onako “slučajno”, kao srednjoškolcu, dao na čitanje primerak NGM-a u kome je bila reportaža sa leta Apola 11. To je, naravno, bilo sasvim dovoljno da se smesta priključim plemenu obožavalaca časopisa. O tome kako mi je, jednom davno, poštar donosio NG-ov atlas, nekom drugom prigodom 🙂

  2. Auuuuuuuuuu…

    Daću sebi u slobodu da obavežem svog druga Ajgora na štogod. Da objasnim okolo, naokolo… Ajgore, brate: ako si mislio da ćeš se izvući od sudbine gostujućeg blogera na Suštini pasijansa, grdno si se prevario… 😀

Komentari su onemogućeni.