Vrlina nije uvek uslovljena razumom
Lekcija XII
Jov ili Antinomije vrline
Istorija pobožnoga Jova imala je svoj “Prolog na nebu”, do iluzornosti sličan “Prologu na nebu” iz Geteovog Fausta. Dogodio se na sledeći način:
U najvišoj sferi neba nalazio se otmen bar, gde je Jehova navikao da prima izveštaje sa zemlje od svojih izaslanika i gde je, takođe, navraćao Sotona. Bar je nosio šaljiv naziv “COCOFLI”, što je bilo skraćenica od niza naziva koji su označavali razne stepene uzajamnih odnosa dvaju konkurenata: Coexistence — Cooperation — Friendship — Love — Identity. Gospod seđaše tamo jednom pijuckajući svoje omiljeno piće: ćehoćinski rasol. Uđe Sotona i klimnuvši lako glavom zatraži od barmena konjak. Neko vreme je pušio cigaretu oslonjen o šank i kao nenamerno puštao kolutove oštrog dima u lice Gospoda koji se gušio, crven od ljutine; potom Sotona reče barmenu, glumeći ravnodušnost:
— A znate, šetao sam nekoliko godina po zemlji i doneo sam dobre vesti. To jest, dobre s moje tačke gledišta — dodade nemarno.
— Hm — promumla barmen koji beše neutralac.
Nastavite sa čitanjem… “Kolakovski – Ključ nebeski (lekcija 12)”