Pesma koju danas slušamo prikladno se oslanja na ono što smo čuli juče: ako su CSN&Y načeli ugled Richarda Nixona među onima koji su do tada o američkim predsednicima razmišljali kao o bogovima sa Olimpa, onda je Stevie Wonder tek stavio mašnicu na njegov prevremeni ispraćaj u junu 1974. godine. Pesma “You Haven’t Done Nothin’“, koja je eksplicitno upućena Nixonu i njegovoj rahitičnoj politici, objavljena je na fenomenalnom albumu Fulfillingness’ First Finale (1974), koji je deo one neverovatne kanonade od pet perfektnih albuma koje je Stevie Wonder, kao niko pre njega i niko posle, dao svetu na slušanje i razmišljanje.
Dobro pamtim kad sam čuo ovu pesmu prvi put. Imao sam trinaest godina, nisam imao nikakve preporuke osim onih koje sam pročitao u Ilustrovanoj Rock enciklopediji i kupio sam kasetu sa tim albumom, čije ime jedva da sam uspevao da izgovorim. Kako me je i šta snašlo od prvog slušanja muzike Steviea Wondera, to je teško da se prepriča, sada nije mesto ni vreme, uglavnom – ova pesma mi se prva zakačila za srce. Prošlo je mnogo dok nisam ukapirao tekst:
We are amazed but not amused
By all the things you say that you’ll do
Though much concerned but not involved
With decisions that are made by you
But we are sick and tired of hearing your song
Telling how you are gonna change right from wrong
‘Cause if you really want to hear our views
“You haven’t done nothing”!
Majstorija prvog reda. Genije na delu, tačnije.
Svaka sličnost sa najvećim političkim gubitnikom u Srbiji 2012. godine je sasvim slučajna.
Komentari su onemogućeni.