Čovek koga znam

Brišemo prašinu, Ćerka i ja. Ona, kao svaka praktična, mlada žena, mora da nešto kaže:

Ćale, dokle će ovi tvoji singlići da ti skupljaju prašinu?
Što, smetaju ti?
Mogli bi da stavimo nešto umesto njih?
Mogli bi, nešto, što će isto tako, sakupljati prašinu! 🙂

DUST NEVER SLEEPS!!! :))

Zato sam i rekao sinu: “U životu, deli sa sestrom sve na pola, al’ ploče i muzika su tvoje! Kod nje, sve će to završiti u kontejneru, da ne pravi lom u kući. Bez obzira kakva je moda, nikada se neće uklopiti u njen ambijent… sem ako ne nađe Zeta koji to voli. A to je, danas, retkost… Imam dovoljno godina da mogu da sumnjam 🙂

A, ako joj kažeš koliko to, otprilike vredi, tek tada ćeš imati problem. Žene su praktčne: Kada im kažeš da od prodaje ploča možeš da kupiš dobru kuću, stan ili kola… Onda jebeš ploče, život, zadovoljstvo, sve ostalo… Sve ono što jesmo i sve što nismo… Sve se svede, na žalost, na… “

E, onda sam rešio da se posvetim singlovima, B-stranama, iz inata… 🙂

Nastavite sa čitanjem… “Čovek koga znam”

Dubina

Obožavam stop motion filmsku animaciju… valjda zato što je to bila jedina metoda da se u filmovima ožive čudovišta u doba kada su počele da me interesuju druge stvari s malog ekrana sem crtaća u 19:15. Omiljena scena bila mi je borba s kosturima u “Jasonu i ArgonautimaSmile

Majstorski, nemam reči.