Utovar nedeljom, 9. mart

Na kraju će sve ove plakate skidati đubretari. To je ta toliko pominjana stručnost iznad politike!

nogo se nervira kad i ispadne tasterKakva nedelja, takav Utovar nedelje. Aktivirali se samuraji SKOJ-a, isukali mačeve, pa ih vartili u kanije, zagrabili tastature, jer reč je oštrija od mača, pa udri, udri, udri po tasterima – a najviše po backspace-u – dok prsti ne poplave (ko je rekao žele-poplava?) i tasteri ne poispadaju.

Al’ nećete nas se tako lako otarasiti. Kad ove posustanu, imamo mi i rezervne tastature. Winking smile

Ovi naši političari bi trebalo da nose po četiri košulje istovremeno. Neki i više.

kao i običnoMuž kupuje tortu ženi za rođendan u poslastičarnici i poslastičarka ga pita:

– Koliko ćete svećica da stavim na tortu?

–  25, kao i obično. – odgovara on.

izgleda da se čovek navikne na sveZa mene je uvek život bio neka tuga, ali sam se uvek tešio proći će, nestaće i doći će bolji i vedriji dani. Nikad nisam saznao da li su ti dani došli ili sam se navikao na tugu, ali nekako je manje osećam, kao da sad mogu sa njom, ali i protiv nje ako baš pretera. Nije mi tako strašno, istina je izgleda da se čovek navikne na sve. Ipak, voleo bih da znam je l’ bilo lepših dana ili će ih tek biti? Zbog znanja, za neka buduća vremena da naučim da ih prepoznam, da znam kad su tu!

Đurica Lekić @fb–OuB

Bol je trenutan, a odustajanje boli zauvek!

Jbg tako vreme došlo… Jednoj mojoj devojci sam onako usput rekao za jednog strica koji ima puno para. Sad mi više nije devojka, nego strina!

protes' sindikalaca. al' sa pečatom!– Petroviću, kakva je to dernjava u pogonu?
– Šefe, sindikalci se opet bune.
– Pa zar ne znaju da mi je ovde strani investitor?
– Pa baš zato, kažu da je pravi trenutak…
– Idi preko u hamburgeriju, kupi im po najveću pljeskavicu i reci da pojedu dok ja dođem.
– A kad ćete doći?
– Ko?

“50 nijansi sive”!? Je l’ to neki priručnik za ekonomiju na Balkanu?

Idite na Cevku, pa kao upit ukucajte “do the harlem shake“. Izdržite do kraja.

Ovo liči na f/8Zanimljivo štivo za čitanje ako ste tehnološki manijak: kada bi se ljudsko oko poredilo sa digitalnim fotoaparatom, koja bi to rezolucija bila, a koji ISO? A žižna daljina? Notes on the Resolution and Other Details of the Human Eye.

The eye is not a single frame snapshot camera. It is more like a video stream. The eye moves rapidly in small angular amounts and continually updates the image in one’s brain to “paint” the detail. We also have two eyes, and our brains combine the signals to increase the resolution further. We also typically move our eyes around the scene to gather more information. Because of these factors, the eye plus brain assembles a higher resolution image than possible with the number of photoreceptors in the retina. So the megapixel equivalent numbers below refer to the spatial detail in an image that would be required to show what the human eye could see when you view a scene.

ako ga ne pustite da šara gde treba, šaraće gde može

Ulazi žena u taksi i kaže:

– Budite pažljivi i vodite računa, ja sam majka osmoro dece!

– JA da budem pažljiv?!

Ono, jes’ da je bio već u nekom od ranijih izdanja ove rubrike, al’ prošetalo se opet srpskim eMail-nebom, stiglo do nas, pa da se podsetimo.

Zemlja Srbija je fenomen:

Ima predsednika koji ne zna engleski i kralja koji ne zna srpski!

A ima još… Ovo je, navodno, napisao neki strani novinar:

Ima na Balkanu jedna zemlja, koja se graniči sama sa sobom. Gde žive najlepše žene, a natalitet opada. Gde nezaposleni najviše rade, gde na najplodnijoj zemlji žive ljudi koji gladuju. Gde vozovi kasne po redu vožnje. Gde svi igraju fudbal, a pobeđuju u vaterpolu, košarci, rukometu ili odbojci. Gde svi žure na posao, a niko ne stiže na vreme. Gde osmočasovno radno vreme traje dvanaest sati. Gde je zdravstvo  besplatno, a lečenje skupo. Gde su novinari slobodni da napisu šta god im se naredi. Gde je svetska kriza dobila državljanstvo. Gde su javne nabavke tajne, a državne tajne javne. Gde se ratovi nikad ne završavaju. Gde se istorija ponavlja svaki dan. Gde su najbogatiji oni koji nikad nisu radili. Gde je strana valuta uzeta za domaću. Gde ljudi slave slavu, a psuju Boga. Gde pametne zbog nerazumevanja proglašavaju ludacima, a ludake sposobnima. Gde nepismeni pišu istoriju. Gde su zakoni nezakoniti, a anarhija normalno stanje. Gde vlast prezire građane kao neželjene svedoke. Gde se živi od budućnosti, jer na sadašnjost  nemaju pravo. Gde se svako svakome smeška, a niko nikome ne želi dobro.
Gde sudski postupci traju duže od života. Gde su samo poplave način navodnjavanja zemljišta. Gde prizivaju diktatora, a demokratiju smatraju porezom na budale. Gde smatraju da će zemlja više napredovati ako što  više nazaduje. Gde nisi normalan, ako ne poludiš. Gde živis samo zato da bi umro, gde je vreme beskonačno, a vlast besmrtna…

neizmerno zahvalni

Sretnu se dva SNS-ovca…

– Beograd na vodi!

– Vaistinu na vodi!

prema novom Zakonu o saobraćaju ako prekršaj plaćate na licu mesta imate popust 50%

U Cronenbergovom filmu Spider (2002), koji je kod nas prošao potpuno nezapaženo iako je Ralph Fiennes u njemu odigrao jednu od najbriljantnijih uloga u svojoj karijeri, postoji scena koja objašnjava gorepomenutu opasku o četiri košulje.

Naši političari bi morali da nose po četiri košulje istovremeno. Neki i više.

U pansionu otvorenog tipa za rekonvalescente puštene iz psihijatrijske klinike, medicinska sestra nadgleda štićenike. U jednom trenutku primeti neki nabor na Spajderovoj kragni, povlači i primećuje da on, zapravo, nosi četiri košulje na sebi.

– Zaboga! Zašto nosite toliko košulja? Zar vam je hladno? (Nastavlja da čantra.)

Drugi štićenik koji se zatekao za stolom staje u odbranu svog novog druga:

– Ne dirajte ga! Odelo čini čoveka! A što je manje čoveka, to je potrebno više odela!

I upamti da kad sve drugo otpadne, uvek preostaje poslednja formula:

Uvek preostaje poslednja formula...

Ili đuskanje…

Ili nedeljni ručak. Winking smile
Prijatno.